JEŽEVI, MALO ZNAMO O NJIMA.-Afrički patuljasti jež: Idealan kućni ljubimac za ubrzan tempo života.

Ježevi (Erinaceidae) su porodica sisavaca. Najpoznatiji pretstavnici porodice koji žive u Europi su tamnoprsi (Erinaceus europaeus) i bjeloprsi ježevi (Erinaceus concolor). Porodica obuhvaća ukupno 25 vrsta, podijeljenih u dvije potporodice, prave ježeve i štakorske rovke ili, kako ih još često nazivaju gimnure, koji nemaju bodlje.

Red Insectivora (kukcojedi, u koji je nekada svrstavan danas je napušten i nije pravoljan (validan) i dodijeljen im je vlastiti red, Erinaceomorpha na temelju pripadnosti grupi viših sisavaca, Eulipotyphla.

Osobine Jež ima zdepasto i zbijeno tijelo pokriveno crno-smeđim bodljama i kratkim dlakama na trbuhu. Glava s izraženim očima završava šiljatom crnom njuškom. Ima male okrugle uške te kratke noge. Naraste do 25 centimetara u duljinu. Ima kratak rep dug oko dva i pol centimetra. Teži i preko jednoga kilograma. Živi najčešće u suhim područjima- u živicama, uz rubove šuma, ali često i uz ljudska naselja. Vrlo je rijedak u šumama. Kreće se u sumrak i noću, ali se u jesen susreće i u tijeku dana. Veoma je oprezan i kada se nađe u opasnosti, smota se u kuglu.

Građa tijela
Ježevi su male do srednje velike životinje i imaju vrlo sličnu građu tijela. Dužina tijela im se kreće između 10 i 45 centimetara. Najveća je malajska štakorska rovka (Echinosorex gymnura) koja može težiti do 2 kg, dok mala štakorska rovka teži samo od 20 do 80 grama. Dužina repa im je različita, dok štakorske rovke imaju dugi rep, pravi ježevi imaju uglavnom samo malene batrljice.
Udovi ježeva su kratki i nisu specijalizirani. Kao i kod drugih kukcojeda, i kod ježeva palčevi im nisu nasuprotni, a prsti završavaju s po pet prstiju s oštrim kandžama. Jedini izutetak su četiri vrste ježeva iz roda Atelerix koji svi žive u Africi i na stražnjim nogama imaju samo četiri prsta. Štakorske rovke imaju nešto duže stražnje noge od pravih ježeva, kako bi im to omogućilo veću brzinu u bijegu.

U BAŠTICI.

Krzno
Krzno ježeva je najčešće neupadljivo smeđe ili sive boje. Pravi ježevi imaju kao vrlo učinkovitu obranu na leđima i bokovima bodlje (tamnoprsi jež ih ima oko 6 do 8 tisuća). Bodlje su preoblikovana dlaka, i iznutra su šuplje. Svaka bodlja ima poseban mišić (Musculus arrestor pili) koji upravlja njenim položajem. Kad su ugroženi, sklupčaju se u kuglu. To zahtijeva kompleksnu "suradnju" brojnih mišića, između ostalih Musculus caudo-dorsalis koji se proteže od korijena repa pa duž leđa i uspravlja bodlje, i Musculus sphincter cuculi koji drži zivotinju sklupčanom i tako skriva nezaštićene dijelove tijela, jer pravi ježevi nemaju bodlje na trbuhu, licu i udovima. Ti dijelovi tijela pokriveni su samo krznom bez bodlji.

Za razliku od ove potporodice, druga potporodica, štakorske rovke, nemaju bodlje, a zbog uglavnom dugog i golog repa izgledom potsjećaju na rovke (Soricidae). Krzno im je sivosmeđe do crno, a ovisno o vrsti može biti svilenkasno ili grubo.

Glava i zubi

Lubanja ježeva je izdužena i plosnata. Vrat im je kratak, a na izduženoj, pokretljivoj njušci imaju osjetilne dlake. U usporedbi s drugim kukcojedima imaju relativno velike oči i uške. U potrazi za hranom najvažnija osjetila su im njuh i sluh, dok vid ima u tome manje važnu ulogu. Moždani dio lubanje je relativno mali, pa je i mozak jednostavno građen, a u odnosu na tjelesnu masu malen, ali je dio zadužen za vrednovanje mirisa dobro razvijen.
Zubi su im šiljasti i oštri, dobro prilagođeni njihovom načinu prehrane. Sve vrste imaju relativno puno zubi, kod nekih vrsta se zadržalo 44 zuba, što je bio prvobitni broj zuba viših sisavaca. Prednji sjekutić je često veći od sljedećih, gornji kutnjaci imaju četiri kvržice, dok su stražnji često reducirani.

Probavni sustav i sustav za razmnožavanje
Probavni sustav im je vrlo jednostavno građen. Nemaju slijepo crijevo, a crijevo im je jednostavna i vrlo kratka cijev, u usporedbi s dužinom tijela. Testisi mužjaka su im izvan trbušne šupljine u kožnom naboru koji potsjeća na mošnje, a maternica ima dva "roga".
Rasprostranjenost i okoliš

Rasprostranjenost ježeva ograničena je na stari svijet, žive u Europi, Africi i dijelovima Azije. Nema ih u Americi niti u Australiji. Dok pravi ježevi nastanjuju područja od britanskih otoka i Pirenejskog poluotoka sve do južne Afrike odnosno Koreje i Indije, štakorske rovke žive samo u Jugoistočnoj Aziji.

Ježevi žive u vrlo različitim staništima. Pravi ježevi vole suha područja, može ih se sresti u rijetkim šumama, na travnjacima i livadama, ali i na kultiviranim područjima, kao i na zelenim površinama u gradovima. Neki rod (taksonomija)ovi su čak izraziti stanovnici stepa i pustinja. Za razliku od njih, štakorske rovke daju prednost vlažnim staništima, i najčešći su u kišnim šumama.

Način života
Općenito
Ježevi su u prvom redu stanovnici tla. Neke vrste mogu se penjati, i ponekad se zadržavaju na grmovima, ali hranu uglavnom traže na tlu. Neke vrste zbog bržeg napredovanja utabaju prave "staze" u gustom podrastu. Neke vrste vrlo dobro plivaju, a najmanje jedna vrsta, malajska štakorska rovka (Echinosorex gymnura), odlazi u potragu za hranom i u vodu.
Pravi ježevi uglavnom kopaju vlastite brloge koje koriste za odmaranje. Brlozi u pravilu imaju dva ulaza, skrivena u gustoj vegetaciji, a obloženi su često suhim biljkama. Za razliku od njih, štakorske rovke uglavnom ne kopaju tunele nego se skrivaju između stijena, u korijenju stabala ili jamama u zemlji.

Socijalno ponašanje i vrijeme aktivnosti

Osim u vrijeme parenja, ježevi su uglavnom samotnjaci i reagiraju agresivno na druge pripadnike svoje vrste. Osim nekoliko vrsta štakorskih rovki za koje je poznato da traže hranu i po danu, svi ostali ježevi su aktivni u sumrak i noću.

U hladnijim područjima ježevi "spavaju" zimski san, dok stanovnici toplih područja u sušnom razdoblju zapadaju u stanje ukočenosti, nazvano torpor.

Hrana
Hrana ove skupine životinja su u prvom redu beskralješnjaci (kukci i njihove larve kao i kolutićavci), no jedu i male kralježnjake kao i strvinu. U manjoj mjeri jedu i biljni materijal kao korijenje i voće.
Pogrešna je tvrdnja, da pravi ježevi rezervu hrane nabadaju na svoje bodlje. Ponekad se dogovi da se na njihovim leđnim bodljana nađe koji list ili voćka, ali životinje se time ne hrane. Ovaj nepotrebni teret nađe se nenamjerno na tim mjestima, a ne trude se pretjerano riješiti se toga.

Sistematika
Vanjska sistematika
Mjesto ježeva u sistematici spada u najspornija pitanja u sistematici sisavaca. Dugo vremena ih se svrstavalo u red kukcojeda (Insectivora), u koji se uz ježeve ubrajaju i krtice (Talpidae), rovke (Soricidae) i brazdozubi tenreci (Solenodontidae), kao i jedna izumrla porodica, karipske rovke (Nesophontidae). Ovaj red je uvijek bio definiran s relativno malo zajedničkih osobitosti, i pojedine grupe su se neprekidno uključivale ili isključivale iz njega.
Od početka 21. stoljeća napravljeno je nekoliko molekularnogenetičkih istraživanja mitohondrijskih gena prema kojima ježevi nisu blisko srodni s ostalim kukcožderima, nego da ježevi tvore vlastiti red (Erinaceomorpha). Ova istraživanja stavila su ježeve u samu osnovu viših sisavaca, i u njima vidjela sestrinsku grupu svim ostalim višim sisavcima.
Međutim, postoji i kritika ovih istraživanja. Upravo mitohondrijske sekvence DNK kod ovih životinja su prošle vrlo brzu evoluciju s visokom stopom mutacije tako da se zbog toga genetički više razlikuju od najbližih srodnika nego što se ovi razlikuju od dalje udaljenih vrsta. Analize koje su slijedile, između ostalih nuklearnih gena , ali i mitohondrijskih gena ponovo su potvrdile pripadnost ježeva skupini kukcoždera.

Čime je moguće hraniti ježa iz bašte?
Hrana za kućne ljubimce, bazirana na mesu je sasvimdobra. Što je suvlja to bolje pošto to povoljnoutiče na oštrinu njihovih zuba. Izbjegavajte jeftinije brste briketa za pse i mačke pošto je lošijeg kvaliteta i sadržaj mesa je jako mali. Ukoliko imate problem da ostavljenu hranu jedu mačke, pomješajte je sa nezaslađenim muslima ili žitaricama.
Takođe, možete koristiti i hranilicu, dovoljno visoku da jež može da se u nju uvuče i dovoljno nisku da mačka ne može da dohvati hranu.
Uzmite recimo veliku keramičku pločicu i postavite je na dijve cigle tako da ostane dovoljan otvor. Postavite hranu na suprotnu stranu od „ulaza“ kako bi mačkama bilo nemoguće da hranu dohvate. Što se tiče tečnosti

najbolje je da ježevima ponudite čistu vodu.

Ne ostavljajte im hleb ili mlijeko pošto ta hrana kod ježeva izaziva dijareju.

Da li mačke i psi mogu dobiti buve od ježeva?
Ne, buve koje žive na ježevima su specifične za svoje „domaćine“ i ne žive na drugim životinjama.

Zašto se jež iz moje bašte „sunča“ ili posrće u hodu?
Bolesni, povređeni ili mladunci ježa koji su slučajno ostali izvan jazbine su veoma podložni hipotermiji. Kada im temperatura padne, postaju nezainteresovani i ne uzimaju hranu što im samo dodatno pogoršava stanje. Tresenje i neobično kretanje je znak hipotermije. Dok se šire na suncu može izgledati kao da se sunčaju ali oni zapravo pokušavaju da prikupe što je više toplotne energije.

Ukoliko ih primjetite u ovom stanju, možete im pružiti pomoć stavljanjem u kutiju ispod koje bi bila flaša sa toplom vodom kako bi djelimično povratili normalnu tjelesnu temperaturu. Flaša NE SIJME biti napunjena vrućom vodom!!! Kada se jež razmrda, vratite ga na mjesto u bašti gdje ste ga pronašli.

Kada ježevi spavaju „zimski san“?
Vrijeme hibernacije (zimskog sna) zavisi od više faktora, a najviše od vremenskih uslova. Kada postane jako hladno, ježevi padaju u zimski san pod uslovom da su zdravi i da su nakupili dovoljno masti u tijelu. Ovo prije svega pošto nestaje hrana kojom se u prirodi hrane. U Evropi ovaj period najčešće nastupa u novembru a završava u martu. Ukoliko je jesen toplija, oni duže ostaju, a ako proljeće stigne ranije, i ježevi će ranije izači iz svojih jazbina. Tokom zimskog sna, jež se nekoliko puta probudi i ako ga tada primjetite bilo bi dobro ponuditi mu hranu i vodu.

Koliko težak mora biti jež da bi mogao da spava „zimski san“?
Ježevi mlađi od godinu dana moraju imati najmanje 500-600g kako bi imali dovoljno masnih rezervi za uspješnu zimsku hibernaciju. Stariji ježevi moraju biti još teži Ako nisu dovoljno zdravi ili dovoljno teški, ježevi neće spavati zimski san. Ukoliko ih vidite u jako hladnim mjesecima, ostavite im pored ulaza u jazbinu hranu pošto njihove prirodne hrane u tom periodu ima jako jako malo.

Afrički patuljasti jež: Idealan kućni ljubimac za ubrzan tempo života.

Želite kućnog ljubimca, a nemate dovoljno slobodnog vremena da se posvetite životinjama poput psa, ili mačke,feretke? Razmislite o afričkom patuljastom ježu – malom bodljikavom stvorenju koji je sve popularniji u svjetu kućnih ljubimaca.

OH LJEPOTANA.

Afrički patuljasti jež hrani se prvenstveno insektima, mada jedu gotovo sve – od mesnih prerađevina, do biljne hrane. Ipak, osnova njihove ishrane bi trebalo da bude dehidrirana hrana za mačiće, ili posebna dehidrirana hrana pripremljena za ježeve, koja se može obogatiti insektima kao što su crvi, skakavci, cvrčci, ili gliste.

MALIŠA.

Od voća i povrća preporučuju se paradajz, spanać, šargarepa, banana, narandža, dinja, jabuka. takođe se preporučuje i kuvano jaje ili svjež posni kravlji sir.

Ježevi su skloni debljanju, tako da ne pretjerujte sa količinom hrane. Njihova težina ne bi trebalo da prelazi 500 g.

Što se tiče održavanja, s obzirom da je to vrlo aktivna životinja, poželjno je osigurati prostran kavez i osmisliti ga tako da simulira prirodne uslove.

U BAŠTICI.

U ŠETNJI.

Poželjno je na dno kaveza staviti deblji sloj piljevine, kako bi mu se omogućila dovoljno duboka podloga za igranje, skrivanje i spavanje tokom dana. Osim navedenog, u kavezu je neophodna posuda za hranu i vodu, točak za trčanje i druge igračke.

OHHH KUPANJE.

Generalno, afrički patuljasti ježevi su jednostavni za držanje, nisu agresivni i lako ih je pripitomiti. Takođe, nisu neprijatnog mirisa i ne izazivaju alergijske reakcije. U kontaktu s drugim životinjama su miroljubivi.