EUROAZIJSKA VIDRA-ta predivna ljupka
životinja.
Vidra pripada porodici kuna i najveći
je pripadnik te porodice. Ima vitko, izduženo tijelo sa gustim
smeđim krznom i kratkim nogama. Ima dugi vretenasti rep, a na šapama
ima po pet prstiju.Živi u jezerima, ribnjacima i potocima.
Pliva brže od većine riba, a živi u jazbini koju gradi uz obalu,
obično s dva izlaza, jedan na suho i jedan pod vodom.Hrani
se ribama i manjim barskim pticama. Ležaj oblaže travom i
mahovinom. Uglavnom izlazi predveče i noću. Glasa se tihim jasnim
zviždukom, a kad je ugrožena reži. Ženka obično ima 1-2 mladunca
koji ostaju s njom oko godinu dana.Kako je vidra vrlo
cijenjena zbog krzna u nekim je područjima gotovo istrijebljena.
Osnovne informacije o
vidri:
Razred:sisavci (mammalia)
Red:zvijeri
(carnivora)
Porodica:kune (mustelidae)
Znanstveno
ime:Lutra lutra
Veličina:do 75 cm (s
repom do 120 cm), težina do 11 kg
Hrana:ribe,
rakovi, žabe, manji sisavci
Životni vijek: 16
godina
Prebivalište:jezera, ribnjaci,
potoci
Stanište:Europa, sjeverna Afrika, Azija,
Daleki istok
Status: zaštićena
Euroazijska vidra je sisar iz porodice kuna (lat. Mustelidae) čije
se područje rasprostranjenosti proteže na čak tri kontinenta
–Europu, Aziju i dio sjeverne Afrike, a staništa koje primarno
koristi su slatke vode.
Vidra je u potpunosti prilagođena životu u vodenom okolišu i
pod vodom je izuzetno spretna. Njeno tijelo je vitko, rep dug i
mišićav, a na kratkim nogama nalaze se plivaće kožice među
prstima. Gusto, dvoslojno krzno služi kao izolator i štiti vidru od
hladnoće te odbija vodu jer je premazano izlučevinama žlijezda
lojnica. Ono je s leđne strane smeđe boje, dok je na trbuhu
svjetlije, sivo do bijelo.Vidra ima dobro razvijena čula (vid, sluh
i njuh), a pod vodom, u uslovima slabije vidljivosti, služi se i
brkovima koji su osjetljivi na dodir i pomoću kojih može
detektirati plijen. Vidre se u vodenom ekosustavu nalaze na vrhu
hranidbenog lanca te imaju važnu ulogu u održavanju ekološke
ravnoteže. U njihovoj ishrani s 80% preovladavaju ribe, dok su
rakovi i vodozemci znatno manje zastupljeni. Aktivna je uglavnom
noću, dok danju boravi u brlogu pod zemljom ili u skloništu iznad
zemlje u blizini vode.
Vidra je teritorijalna i samotnjačka životinja koja se s
jedinkom suprotnog pola sastaje samo u vrijeme parenja. Ženka obično
nosi 2-3 mlada koje nakon okota podiže sama. Nakon što napune
godinu dana, mlade vidre postaju samostalne te odlaze u potragu za
vlastitim teritorijem. Odrasla vidra doseže dužinu od 80 do 120
centimetara, zavisno o polu i u prirodi prosječno može doživjeti
starost do oko 4 godine.
Zbog izrazito negativnog uticaja, koji je posljedica intenzivnog
lova vidri te ljudskog zadiranja u staništa u kojem živi
(onečišćenje voda teškim metalima i pesticidima, kanaliziranje
obala i uklanjanje obalne vegetacije, izgradnja brana i isušivanje
močvara, nedostatak hrane-ribe), brojnost vidri je u Europi sredinom
20. stoljeća bila znatno smanjena, no danas se populacije
obnavljaju.
Vidra je strogo zaštićena vrsta. Zbog svog položaja i uloge u
ekosustavu štiteći vidru štitimo i vodena staništa te brojne
druge vrste koje u njima borave.
Vidra je najveća europska kuna koja
živi vodi. Tijelo joj je vitko, izduženo, s kratkim nogama, a
postiže težinu do 11 kilograma.
Vidra (Lutra lutra) zvijer je iz porodice kuna (Mustelidae).
Najveća je europska kuna. Tijelo joj je vitko, izduženo s kratkim
nogama. Dužina tijela kreće se od 100 do 120 cm, a dužina
pljosnatog repa 35 do 55 cm. Dostiže težinu od 11 kg. Krzno joj je
na leđima tamnosmeđe, a na vratu, prsima i trbuhu nešto svjetlije
boje. Prilagođena je životu u vodi, uključujući i more. Ima male
uši sa zaliskom koji zatvara ulaz u uši i kožice za plivanje.
Vidra ima debeo sloj masti ispod kože i gusto i masno krzno što je
štiti od hladne vode. Njuh joj je vrlo oštar, a čulne dlake na
njuški su izuzetno osjetljive na dodir i omogućuju joj da pronađe
hranu i u mutnoj vodi. Oči su joj smještene blizu vrha lobanje te
vidi i iznad površine kada pliva plitko zaronjena iako su joj čula
vida i sluha slabije razvijena. Glasa se tihim jasnim zviždukom,
dahtanjem, skvičanjem i režanjem. Jazbinu, s izlazom pod vodom,
gradi na mirnim riječnim obalama obraslim gustim rastinjem ili podno
starih stabala s golim korijenjem zaronjenim u vodi. Aktivna je u
sumrak i noću. Hrani se ribama, rakovima, školjkašima, žabama,
malim sisarima i drugim vodenim životinjama. Životni vijek vidre je
od 12 do 20 godina. Prirodni neprijatelji vidre su sve veće zvijeri.
Vrsta je danas ugrožena uglavnom zbog uništavanja povoljnih
staništa, onečišćenja voda, uznemiravanja i krivolova.
Primjedbe
Objavi komentar