Evropski jež-Šunja li se vašim dvorištem ne uzimajte ga kao ljubimca. Ako se odlučite brinuti o ježu (koji dolazi u vaše dvorište) evo nekoliko savjeta.
Evropski jež-Šunja li se vašim
dvorištem ne uzimajte ga kao ljubimca. Ako se odlučite
brinuti o ježu (koji dolazi u vaše dvorište) evo nekoliko savjeta.
U
vrtu imate ježa. Evo čime i kako ga hraniti.
HRANA za ježa mora biti svježa i servirana pred veče. Izbjegavajte mlijeko. Kruh namočen u mlijeko ježevima se ne smije davati.Ježevi u stanje hibernacije u pravilu odlaze početkom oktobra.Još vrijeme provode šečući po dvorištima skupljajući zalihe hrane, ali i materijal za zimsko gnijezdo u kojem će provesti zimu.Iz zimskog sna ježevi se bude u martu ili početkom aprila.
Riječ je o europskom ježu ( Erinaceus europaeus).
Jež koji živi u dvorištima, izuzetno je korisna životinja jer jež jede velike količine puževa, zatim malih miševa i drugih glodara te kukaca.
U kućama u kojima je jež dobro došao uočeno je da svake godine nakon zimskog sna dvorišta čiste od raznih štetočina.
Nažalost, ježevi u urbanim sredinama imaju mnogo neprijatelja.
Najveći problem predstavlja im sve veći broj saobraćajnica na
kojima stradavaju.
Takođe, na veliku smrtnost ježeva utieče zagađenost okoliša te akutna ili hronična trovanja, zatim ozljede nanesene kosilicama kraljem proljeća ( opet u vrijeme kada majke izlaze i kreću se s mladuncima). Zatim namjerno ozljeđivanje vilama ili drugim predmetima.
Najmanje ježeva strada od bolesti bilo kojeg uzroka. Jedna od češćih bolesti od koje ježevi obolijevaju je masna jetra.
Bolest je direktno povezana s pogrešnom ishranom i uglavnom je primijećena kod ježeva koji su držani u zarobljeništvu, a hranjeni su hranom bogatom masnoćama i šećerima.Uz ovu bolest javljaju i oboljenja srca.
Evropski jež-Šunja li se vašim dvorištem ne uzimajte ga kao ljubimca. Ako se odlučite brinuti o ježu (koji dolazi u vaše dvorište) evo nekoliko savjeta.
Za ljubimce uzimajte Afrićke patuljaste ježiće.
Osnovna pravila:
Hrana mora biti svježa i servirana predveče jer ježevi preko dana spavaju, a aktivni su u sumrak i noću. Stoga hrana, a pogotovo ostavljena na suncu fermentira te je do naveče neupotrebljiva.
Izbjegavajte mlijeko osim ako se ne radi o bebi-ježu.
Kruh namočen u mlijeku ne smije se davati.
Povrće tipa karfiola i kelja nije dozvoljeno davati.
Danas za ježeve postoji gotova hrana koja sadrži mljevene insekte i druge sastojke. No nije dovoljno davati samo tu hranu.
Možete–narezati miks povrća (špinat, matovilac, rikola, radič, salata), zatim naribati ( jedna kašika mrkve, celera ili nekog drugog korjenastog povrća ili nekoliko njih), četvrtina jabuke narezane, četvrtina banane narezane, nekoliko narezanih bobica grožđa, maline, kupine ili borovnice ili suhih grožđica.
Ili-staviti nekoliko crvića ili na hranu ili u posebnu zdjelicu (oko 10 komada), a može se dati i cvrčaka. Nudite crve brašnare i sl.
Ako nema insekata onda možete dati 1-2 kašike konzervirane hrane za mace /mačiće, 1 kašiku hrane za kukcojede, svježi kravlji sir, kuhana jaja.
Dječje kašice (tipa Hippo kašice- sve kombinacije okusa dolaze u obzir samo ne one s karfiolom i keljom jer te izazivaju nadutost i prolIev) se mogu davati, ali svaki 2. ili 3. dan.
KAKO HRANITI BEBU JEŽA.
Mali ježići ostaju bez majki iz više razloga. Trovanja, stradanje majki kada izlaze po hranu, a najveći broj ih strada kada sami počinju izlaziti iz brloga .
-STAROST IZMEĐU 1-7 DANA
Bebu odmah utopliti (termofor, boca s toplom vodom, električni grijač).
Potražiti majku u blizini ili pričekati da se vidi da li će se mama vratiti. Vrlo je važno da je beba posisala prvo majčino mlijeko koje nazivamo kolostrum jer ono ima antitijela koja štite bebu od infekcija u prvo vrijeme njezina života pa je neobično važno da ga ježić dobije. Obično ga beba posiše u prvih 24 sata. Ako ga beba nije posisala takvi ježići uginu bez obzira što mi činili.
Prve sedmice se bebe hrane svaka 2-3 sata, a kasnije se taj period
između hranjenja povećava za po jedan sat u svakoj slijedećoj
sedmici.
Najbolje je bebe hranit kozjim mlijekom. Ostale zamjene su neadekvatne i vrlo mali broj ježića preživljava hraneći se drugim vrstama zamjenskih mlijeka. Mlijeko treba biti mlako (nikako hladno) što znači da ga prije svakog hranjenja treba zagrijati na blago toplo.
Količine koje posišu su-cca:
1-2g na dan za bebe u prvih 10 dana starosti,
4-5g/dan u 2-3 sedmici života,
7-9g/dan između 3-9 sedmice života.
Najbolje je hraniti kroz kapaljku ili na špricu od 2 ml .
Upotreba dudica nije adekvatna.
Čvrsta hrana (mačja konzerva ali za bebe mace i ostalo što je navedeno u ishrani za ježiće) počinje se nuditi već s 3 sedmice starosti (male količine), smanjuje se broj mliječnih obroka te većina ježića prelazi na samostalno hranjenje već u dobi s 5-6- sedmica života. Nekim treba manje, a nekim druže vrijeme tako da nije potrebno forsirati ili se pretjerano zabrinjavati ako se stvari ne odvijaju u navedenom terminu.U svakom slučaju ako još s 8 ili 9 sedmica uopšte ne uzimaju čvrstu hranu onda treba posjetiti veterinara i pregledati mladunče.
Isto tako čim se počinje nuditi čvrsta hrana treba početi ostavljati i svježu vodu.
Ako postoji neka majka ježica u blizini može joj se pokušati podmetnuti i nađena beba, što ponekad i uspijeva. Ako se zamjenska majka buni ili ne pokazuje interes treba preuzeti brigu za ježića.
U početku ima mlijeka svuda, bilo kakva zamjena za majčino
mlijeko nije dobra, a i problem je prilagodjavanja bebe da jede u
ovakvim uslovima.
Prije hranjenja obavezno oprati ruke.Bebe su vrlo osjetljive na infekcije naročito E. Colli. Bebe moraju biti držane na termoforima, čiste i poslije svakog hranjenja treba izmasirati trbuščić (vrlo nježno) kao i predio anusa kako bi došlo do izbacivanja izmeta. Majka to čini tako da ih liže poslije obroka, to ne služi samo kao klasično pranje nego i kao stimulacija za mokrenje i kakanje. Oni koji se brinu o bebi to čine pomoću smotuljka vate kojim se masira potručje trbušćića i analnog otvora nekoliko minuta. Bebe na zamjenskoj ishrani imaju nešto rjeđe stolicu nego bebe koje othranjuju majke ježice. Isto tako treba bebu očistiti poslije hranjenja od ostataka mlijeka.
Najbolje je držati bebe u boxevima (za hrčke ili zamorce) u koji se stavi prvo grijač, zatim pamučna krpica na grijač te onda krpica u koju se stavljaju bebe, a pokrije se poklopcem koji je perforiran (ti boxevi imaju baš takve poklopce) kako bi bilo zraka i normalnog strujanja zraka, a muhe ili drugi insekti ne mogu doći do bebe.
Normalno je da će beba već u 4-5 sedmici života biti živahna i da se može preseliti u veći kavez za npr. zamorce ili zečeve. Na dno se stavlja bijeli papir (ne novine), te na to sloj hoblovine (ne smije biti sitna nego krupnija hoblovina jer sitna ulazi u nosnice te izaziva probleme s disanjem, kao i alergije nosa i nikako porijeklom od hrasta ili oraha jer izaziva vrlo jake alergije koje čak mogu smrtno završiti za mlade životinje).
Na to se stavi sijeno i napravi se kućica. Takvu stelju treba redovno čistiti odnosno svakodnevno uklanjati zaprljane dijelove.
Ukoliko jež ne želi neku vrste hrane jesti ne forsirajte nego nađite ono što mu je odgovarajuće. Nikako ne ostavljajte hranu više od nekoliko sati jer to nema smisla jer se ukiseli, a ako je ježić ne pojede odmah onda je vjerovatno neće ni pojesti.
BRIGA ODRASLIM JEŽEVIMA (tjelesna težina iznad 400g).
Odrasli ježevi mogu biti bolesni i najčeše su ozlijeđeni. Dakle prvo treba vidjeti kakva je ozljeda i pružiti prvu pomoć kao i bilo kojoj drugoj životinji:
-ZAUSTAVITI KRVARENJE, ILI AKO SE IMA PRVA POMOĆ S STERILNOM KOMPRESOM ILI NEČIM ČISTIM PREKRITI RANU. NAIME, VRLO ČESTO U TOPLIM DANIMA VRLO BRZO MUHE MOGU ZAGADITI RANU PA TO SVAKAKO TREBA SPRIJEČITI. Omotajte ježa nekom krpom,ručnikom, nakon prekrivanja rane kako ne bi sami sebe ozlijedili na bodlje. Što prije otpremiti ježića do najbližeg veterinara.
Nije dobro da nudite vodu, a još manje hranu u tim trenucima jer je vrlo često životinja već u traumatskom šoku te će odbijati bilo što ponuđeno, zatim je u velikom strahu čim je neko dodiruje (sklupča se) tako da je to često bespotrebno i uzaludno. U takvim slučajevima treba prepustiti stvari osobi koja će pružiti stručnu pomoć. Jedino u slučajevima kada je jež nađen kod ekstremno visokih temperatura (iznad 30 st. C) ili ako bi transport trajao duže od 3 sata može se ponuditi vrlo malo vode.
Poželjno je naravno da se životinja transportuje što je moguće brže.
Jasno je da se životinja ne smije dodatno gnjaviti jer se time riskira da se počne braniti, a najmanje je poželjno da vas ugrize ili da se jako nabodete.
Posebno treba napomenuti da ježeve bodlje nisu otrovne. No nabosti se na njih nije ni malo ugodno.
Ukoliko niste u mogućnosti transportovati ježa koji je ozlijeđen
obavezno morate posjetiti veterinara jer većina ozljeda kod ježeva
ukoliko ne dobije adekvatni antibiotik završava smrtno.
Posebno su opasne rane koje nanose mace ili grabljivice jer su nanesene obično kandžama pa ne krvare jako ali se zato infekcija unese duboko u ranu te se razvijaju smrtonosne bakterije koje na kraju usmrte životinju, a da ne postoji velika rana.
HRANA za ježa mora biti svježa i servirana pred veče. Izbjegavajte mlijeko. Kruh namočen u mlijeko ježevima se ne smije davati.Ježevi u stanje hibernacije u pravilu odlaze početkom oktobra.Još vrijeme provode šečući po dvorištima skupljajući zalihe hrane, ali i materijal za zimsko gnijezdo u kojem će provesti zimu.Iz zimskog sna ježevi se bude u martu ili početkom aprila.
Riječ je o europskom ježu ( Erinaceus europaeus).
Jež koji živi u dvorištima, izuzetno je korisna životinja jer jež jede velike količine puževa, zatim malih miševa i drugih glodara te kukaca.
U kućama u kojima je jež dobro došao uočeno je da svake godine nakon zimskog sna dvorišta čiste od raznih štetočina.
Takođe, na veliku smrtnost ježeva utieče zagađenost okoliša te akutna ili hronična trovanja, zatim ozljede nanesene kosilicama kraljem proljeća ( opet u vrijeme kada majke izlaze i kreću se s mladuncima). Zatim namjerno ozljeđivanje vilama ili drugim predmetima.
Najmanje ježeva strada od bolesti bilo kojeg uzroka. Jedna od češćih bolesti od koje ježevi obolijevaju je masna jetra.
Bolest je direktno povezana s pogrešnom ishranom i uglavnom je primijećena kod ježeva koji su držani u zarobljeništvu, a hranjeni su hranom bogatom masnoćama i šećerima.Uz ovu bolest javljaju i oboljenja srca.
Evropski jež-Šunja li se vašim dvorištem ne uzimajte ga kao ljubimca. Ako se odlučite brinuti o ježu (koji dolazi u vaše dvorište) evo nekoliko savjeta.
Za ljubimce uzimajte Afrićke patuljaste ježiće.
Hrana mora biti svježa i servirana predveče jer ježevi preko dana spavaju, a aktivni su u sumrak i noću. Stoga hrana, a pogotovo ostavljena na suncu fermentira te je do naveče neupotrebljiva.
Izbjegavajte mlijeko osim ako se ne radi o bebi-ježu.
Kruh namočen u mlijeku ne smije se davati.
Povrće tipa karfiola i kelja nije dozvoljeno davati.
Danas za ježeve postoji gotova hrana koja sadrži mljevene insekte i druge sastojke. No nije dovoljno davati samo tu hranu.
Možete–narezati miks povrća (špinat, matovilac, rikola, radič, salata), zatim naribati ( jedna kašika mrkve, celera ili nekog drugog korjenastog povrća ili nekoliko njih), četvrtina jabuke narezane, četvrtina banane narezane, nekoliko narezanih bobica grožđa, maline, kupine ili borovnice ili suhih grožđica.
Ili-staviti nekoliko crvića ili na hranu ili u posebnu zdjelicu (oko 10 komada), a može se dati i cvrčaka. Nudite crve brašnare i sl.
Ako nema insekata onda možete dati 1-2 kašike konzervirane hrane za mace /mačiće, 1 kašiku hrane za kukcojede, svježi kravlji sir, kuhana jaja.
Dječje kašice (tipa Hippo kašice- sve kombinacije okusa dolaze u obzir samo ne one s karfiolom i keljom jer te izazivaju nadutost i prolIev) se mogu davati, ali svaki 2. ili 3. dan.
Mali ježići ostaju bez majki iz više razloga. Trovanja, stradanje majki kada izlaze po hranu, a najveći broj ih strada kada sami počinju izlaziti iz brloga .
-STAROST IZMEĐU 1-7 DANA
Bebu odmah utopliti (termofor, boca s toplom vodom, električni grijač).
Potražiti majku u blizini ili pričekati da se vidi da li će se mama vratiti. Vrlo je važno da je beba posisala prvo majčino mlijeko koje nazivamo kolostrum jer ono ima antitijela koja štite bebu od infekcija u prvo vrijeme njezina života pa je neobično važno da ga ježić dobije. Obično ga beba posiše u prvih 24 sata. Ako ga beba nije posisala takvi ježići uginu bez obzira što mi činili.
Najbolje je bebe hranit kozjim mlijekom. Ostale zamjene su neadekvatne i vrlo mali broj ježića preživljava hraneći se drugim vrstama zamjenskih mlijeka. Mlijeko treba biti mlako (nikako hladno) što znači da ga prije svakog hranjenja treba zagrijati na blago toplo.
Količine koje posišu su-cca:
1-2g na dan za bebe u prvih 10 dana starosti,
4-5g/dan u 2-3 sedmici života,
7-9g/dan između 3-9 sedmice života.
Čvrsta hrana (mačja konzerva ali za bebe mace i ostalo što je navedeno u ishrani za ježiće) počinje se nuditi već s 3 sedmice starosti (male količine), smanjuje se broj mliječnih obroka te većina ježića prelazi na samostalno hranjenje već u dobi s 5-6- sedmica života. Nekim treba manje, a nekim druže vrijeme tako da nije potrebno forsirati ili se pretjerano zabrinjavati ako se stvari ne odvijaju u navedenom terminu.U svakom slučaju ako još s 8 ili 9 sedmica uopšte ne uzimaju čvrstu hranu onda treba posjetiti veterinara i pregledati mladunče.
Isto tako čim se počinje nuditi čvrsta hrana treba početi ostavljati i svježu vodu.
Ako postoji neka majka ježica u blizini može joj se pokušati podmetnuti i nađena beba, što ponekad i uspijeva. Ako se zamjenska majka buni ili ne pokazuje interes treba preuzeti brigu za ježića.
Prije hranjenja obavezno oprati ruke.Bebe su vrlo osjetljive na infekcije naročito E. Colli. Bebe moraju biti držane na termoforima, čiste i poslije svakog hranjenja treba izmasirati trbuščić (vrlo nježno) kao i predio anusa kako bi došlo do izbacivanja izmeta. Majka to čini tako da ih liže poslije obroka, to ne služi samo kao klasično pranje nego i kao stimulacija za mokrenje i kakanje. Oni koji se brinu o bebi to čine pomoću smotuljka vate kojim se masira potručje trbušćića i analnog otvora nekoliko minuta. Bebe na zamjenskoj ishrani imaju nešto rjeđe stolicu nego bebe koje othranjuju majke ježice. Isto tako treba bebu očistiti poslije hranjenja od ostataka mlijeka.
Najbolje je držati bebe u boxevima (za hrčke ili zamorce) u koji se stavi prvo grijač, zatim pamučna krpica na grijač te onda krpica u koju se stavljaju bebe, a pokrije se poklopcem koji je perforiran (ti boxevi imaju baš takve poklopce) kako bi bilo zraka i normalnog strujanja zraka, a muhe ili drugi insekti ne mogu doći do bebe.
Normalno je da će beba već u 4-5 sedmici života biti živahna i da se može preseliti u veći kavez za npr. zamorce ili zečeve. Na dno se stavlja bijeli papir (ne novine), te na to sloj hoblovine (ne smije biti sitna nego krupnija hoblovina jer sitna ulazi u nosnice te izaziva probleme s disanjem, kao i alergije nosa i nikako porijeklom od hrasta ili oraha jer izaziva vrlo jake alergije koje čak mogu smrtno završiti za mlade životinje).
Na to se stavi sijeno i napravi se kućica. Takvu stelju treba redovno čistiti odnosno svakodnevno uklanjati zaprljane dijelove.
Ukoliko jež ne želi neku vrste hrane jesti ne forsirajte nego nađite ono što mu je odgovarajuće. Nikako ne ostavljajte hranu više od nekoliko sati jer to nema smisla jer se ukiseli, a ako je ježić ne pojede odmah onda je vjerovatno neće ni pojesti.
BRIGA ODRASLIM JEŽEVIMA (tjelesna težina iznad 400g).Odrasli ježevi mogu biti bolesni i najčeše su ozlijeđeni. Dakle prvo treba vidjeti kakva je ozljeda i pružiti prvu pomoć kao i bilo kojoj drugoj životinji:
-ZAUSTAVITI KRVARENJE, ILI AKO SE IMA PRVA POMOĆ S STERILNOM KOMPRESOM ILI NEČIM ČISTIM PREKRITI RANU. NAIME, VRLO ČESTO U TOPLIM DANIMA VRLO BRZO MUHE MOGU ZAGADITI RANU PA TO SVAKAKO TREBA SPRIJEČITI. Omotajte ježa nekom krpom,ručnikom, nakon prekrivanja rane kako ne bi sami sebe ozlijedili na bodlje. Što prije otpremiti ježića do najbližeg veterinara.
Nije dobro da nudite vodu, a još manje hranu u tim trenucima jer je vrlo često životinja već u traumatskom šoku te će odbijati bilo što ponuđeno, zatim je u velikom strahu čim je neko dodiruje (sklupča se) tako da je to često bespotrebno i uzaludno. U takvim slučajevima treba prepustiti stvari osobi koja će pružiti stručnu pomoć. Jedino u slučajevima kada je jež nađen kod ekstremno visokih temperatura (iznad 30 st. C) ili ako bi transport trajao duže od 3 sata može se ponuditi vrlo malo vode.
Poželjno je naravno da se životinja transportuje što je moguće brže.
Jasno je da se životinja ne smije dodatno gnjaviti jer se time riskira da se počne braniti, a najmanje je poželjno da vas ugrize ili da se jako nabodete.
Posebno treba napomenuti da ježeve bodlje nisu otrovne. No nabosti se na njih nije ni malo ugodno.
Posebno su opasne rane koje nanose mace ili grabljivice jer su nanesene obično kandžama pa ne krvare jako ali se zato infekcija unese duboko u ranu te se razvijaju smrtonosne bakterije koje na kraju usmrte životinju, a da ne postoji velika rana.
Najveći problem za ježeve
predstavlja sve veći broj saobraćajnica na kojima svake
godine strada veliki broj ježeva naročito u doba paranje ili kada
mali ježići dovoljno odrastu da počinju samostalan život. Naravno
da je to povezano upravo s njihovom velikom aktivnošću u sumrak,
odnosno noću te ih je tako teško na vrijeme uočiti na cesti, kao i
naravno sve veći broj automobila čak i na lokalnim
saobraćajnicama.
|
Težina |
M 800-12000g Ž 400-800g |
|
Temperatura (rektalna) |
34-37st. C |
|
Spolna zrelost |
9-10 mjeseci |
|
Gestacijski period
|
32 dana |
|
Broj malih
|
3-5 (može i do 8) |
|
Težina malih kod rodenja
|
8-15 g |
|
Mladuncad otvara oci |
13-16 dana |
|
Prestanak dojenja |
5-6-tjedana |
|
Životni vijek
|
6-10 godina |
|
Temperatura optimalna za život |
22-27 st.C |
Primjedbe
Objavi komentar