Prerijski psi-Mali glodari imaju vrlo specifičan poljubac, jer uz dodir ustima, ponekad se kratko dodirnu jezicima.

Prerijski psi-Mali glodari imaju vrlo specifičan poljubac, jer uz dodir ustima, ponekad se kratko dodirnu jezicima. 

Ravnice Sjeverne Amerike naseljene su glodarima veličine malih kunića (30-40 cm) uključujući i mali rep. Nazvani su prerijskim psima, prema glasovima koje ispuštaju, a koji su nalik psećem lavežu. Ove životinjice pasu travu na površini kuda lutaju i drugi stanovnici tog područja (kojoti, divlje mačke, tvorovi, jastrebovi..) koji bi sa zadovoljstvom pojeli prerijskog psa, ako bi im se za to ukazala prilika. Zbog toga su prerijski psi razvili vrlo djelotvornu odbranu koja je zasnovana na efikasnom društvenom sistemu organizacije.Oni grupno žive u velikim podzemnim naseljima, u kojima ima i po hiljadu jedinki. Svaki "grad" je podjeljen u niz manjih zajednica sa otprilike tridesetak životinja koje se međusobno dobro poznaju, te mnoge od njih imaju neposredno povezane jazbine.Na uzanom pojasu zemljišta koji se prostire od centralnog Teksasa do granice SAD i Kanade žive crnorepi prerijski psi. Ove simpatične rođake vjeverice su veoma druželjubive. Žive u zajednicama koje čine jedan mužjak, nekoliko ženki u bliskom srodstvu i njihovi mladunci. Hodnici njihovih jazbina povezani su s domovima drugih rođaka, tako da kolonija crnorepih prerijskih pasa često prekriva i po nekoliko hektara. 

Prije nego što je veliki broj ovih životinja istrijebljen, najveća ikada zabelježena kolonija pronađena je u Teksasu, a zauzimala je površinu od 65.000 kilometara kvadratnih, a u njoj je, prema procenama zoologa, živjelo oko 400 miliona životinja.
Ovakva povezanost prerijskih pasa korisna je zbog potrebe da se ove životinjice odbrane od brojnih grabljivica – kojota, lisica, risova, zmija, sokola, jastreba i orlova. “Dežurni stražari” upozoriće ostatak kolonije na opasnost glasnim dozivanjem, nalik na pseći lavež, na šta će sve životinjice užurbano trčati u svoja bezbjedna skloništa pod zemljom. Bliskost crnorepih prerijskih pasa vidljiva je i pri susretu, oni se ljube kad se sretnu, a bliži rođaci se čak i grle.
Jazbina prerijskog psa sastoji se od nekoliko tunela, s čijih su strana iskopane sobe u kojima stanari čuvaju hranu i odgajaju mlade. Ulaz je zaštićen kupastim uzvišenjem koje služi kao osmatračnica i štiti dom od pljuskova i poplava. Živjeći u preriji, ovaj rođak veverice prilagodio se okolini. Linja se dva puta godišnje, kako bi bio što manje primjetan među niskom žućkastom travom. Vodu ne pije, već svu potrebnu tečnost crpe iz hrane, i to lišća, korjenja, lukovica, mladica, žbunja, žitarica, cvjeća i pokojeg insekta. 

Manje zajednice imaju uvijek nekoliko članova na tzv.stražarskoj dužnosti. Oni sjede na humci iskopane zemlje, kraj ulaza u jazbinu, odakle mogu najbolje vidjeti šta se oko njih događa. Ako jedan spazi neprijatelja, oglasiće se nizom zvižduka kojima će ostali članovi zajednice razumjeti značenje. Za svaku vrstu grabljivca imaju svojevrstan zov, tako da svi znaju ne samo da im prijeti opasnost, već i koliko je ozbiljna. Zov upozorenja kojeg proizvodi "stražar" ponavljaju ostali u blizini, pa se on širi čitavim gradom i tako su svi na oprezu. Stanovnici ne biježe odmah, već zauzimaju strateške položaje u blizini svojih rupa. Sa tog mjesta, uspravljeni na zadnjim nogama zure u uljeza, prateći pomno svaki njegov pokret. Kako npr.kojot trčkara kroz njihovu teritoriju, uzbuna se širi od zajednice do zajednice pa ga dočekuje čvrsto i bijesno piljenje prerijskih pasa, koji ga preteći prate sve dok ne stigne u neposrednu blizinu, a onda u trku nestaju svi u svoje jazbine. 

Društveni život prerijskog psa nije ograničen samo na odbranu. Odrasli, koji sjede izvan jazbine, objavljuju svoje pravo vlasništva još jednim u nizu zvižduka, popraćenog malim skokom u vis. Za vrijeme sezone parenja članovi zajednica veoma su bliski i brane svoje granice od svakog napadača. Polno sazrijevaju sa tri godine, a godišnje imaju 1-6 mladih koji se rađaju slijepi i bez dlake. Kada se završi vrijeme "napetosti", opuštaju se, tumaraju po teritoriji i zalaze u područja jedni drugima. Kada se nepoznati pridošlica približi starosjedeocu, životinje vrlo oprezno razmjenjuju prilično rezervisan poljubac, a zatim uzajamno njuše analne žliezde, kako bi ustanovile da li su srodnici iste populacije. Ako se ne poznaju, rastaju se i posjetilac odlazi. Ali ako otkriju da su pripadnici iste zajednice, ljube se otvorenih usta, nježno se timare i često zajednički odlaze i pasu jedan uz drugoga.

Unutar naselja, prerijski psi se sa posebnom brigom odnose prema rastinju. Oni ga tako temeljno popasu da su mnoge biljke, koje naročito vole, gotovo potpuno iskorjenjene. Tada se sele na drugi dio svoje teritorije, a stare pašnjake ostavljaju neko vrijeme, da bi se na njih vratili kad se biljke oporave. Oni čak selektivno uzgajaju biljke. Ne vole kadulju (jednu od češćih i otpornijih biljaka na ravnicama), pa ako neka sadnica kadulje pusti korijen i proširi se, oni je namjerno podgrizaju, da bi se više proširile biljke koje radije jedu. Gotovo isključivo su biljojedi ali znaju pojesti i ponekog insekta.Inače, ove životinjice popularne su u zoološkim vrtovima, ali kao kućni ljubimci izuzetno su rijetki jer su zahtijevni što se tiče držanja i ishrane. Takođe, tokom godine ulaze u specifičan period parenja koji može potrajati i do nekoliko meseci, a kada im se ponašanje drastično promjeni - često postaju ratoborni pa čak i agresivni. Mogu oboljeti od tularemije (glodarska kuga).

Crnorepi prerijski pas je prekriven tamnijim bojama, sa svjetlijom bojom trbuha. Repovi imaju crne krajeve. Odrasli mogu težiti od 0,68 do 1,4 kg, mužjaci su obično teži od ženki. Dužina tijela je obično od 36 do 43 cm s 7,6 do 10 cm repa.
Najčešće predatori crnorepog prerijskog psa su kojoti, američki jazavci , crveni ris, suri orao, njorka jastrebovi , crvenorepi jastrebovi i čegrtuše.
Za razliku od nekih drugih prerijskih pasa, ova životinja ne hibernira tokom cijele zime. Crnorepi prerijski pas može se vidjeti iznad zemlje usred zime.
Crnorepi prerijski pas većinom jede travu koja tokom ljeta može sačinjavati i više od 75% njegove ishrane. Vrsta trave se mijenja tokom godina. Ponekad jede grmlje, podzemno korijenje (posebno tokom zime), manje životinjice poput skakavca, te izmet američkog bizona.

Prerijski psi uživaju dok ih drugi promatraju pa mijenjaju svoje ponašanju i postaju puno društveniji međusobno. U mnogim situacijama prerijski psi reagiraju na isti način kao što se očekuje od ljudi. Ako primijete da ih promatrate, odrasli prerijski psi postaju puno opušteniji i manje vremena provode gledajući na potencijalne opasnosti.
Što ih više ljudi gleda, to odrasli prerijski psi postaju nježniji, skloniji ljubljenju i dodirivanju.
Mladi prerijski psi se ponašaju sasvim suprotno i puno se više bore, a nježnosti gotovo ni ne pokazuju.
Moguće je da se mladi prerijski psi ponašaju kao i svaka druga nasilnička mladež, pa im posjetitelji stvaraju dodatni stres i jednostavno se ne mogu normalno ponašati.
Mali glodari imaju vrlo specifičan poljubac koji je vrlo sličan ljudskom jer uz dodir ustima, ponekad se kratko dodirnu jezicima. Ljubljenje je često popraćeno nježnim igricama ili dotjerivanjem za drugoga.