Pustinjska lisica /fenek/ male su životinjice, neobičnog izgleda, sa izrazito “toplim” i umiljatim očima, velikim ušima, razigrane i socijalne.
Pustinjska
lisica /fenek/ male su životinjice, neobičnog
izgleda, sa izrazito “toplim” i umiljatim očima, velikim ušima,
razigrane i socijalne.
I
ove životinje možete imati kao kućne ljubimce. Pored
pasa, mačaka i pojedinih egzotičnih životinja, postoje i one za
koje možda niste ni znali da mogu da se čuvaju kao kućni ljubimci. Mala
egzotična ljubimca i stvari koje morate znati prije nego ih
nabavite.
Pustinjska lisica ili Fenek (lat. Vulpes zerda) je
mala lisica koja živi u pustinji Sahari i u Sjevernoj Africi. Mužjak
teži jedan i po kilogram, a ženka oko 800 grama. Dobro podnose
visoke temperature, a velike uši, osim što čuju kretanje ispod
zemlje, služe im i za termoregulaciju. U svom prirodnom staništu po
danu se pustinjska lisica odmara i krije od sunca u svojoj jami u
tlu, ispod žbunja čije korjenje vezuje prhko pustinjsko zemljište
pa ne dolazi do obrušavanja prokopanih tunela. Osim što su razvili
odličan sluh, feneci imaju i sposobnosti koje im omogućavaju da
prežive s manje vode te gustu dlaku koja po danu odbija sunce, a po
noći ih grije.
Poznata je kao lisica
koja se može pripitomiti i u nekim krajevima drže je kao kućnog
ljubimca, ali uz potrebnu dozvolu za držanje. Treba paziti da ne
bude previše aktivna jer može izgubiti energiju i ne smije joj se
davati previše hrane. Potrebno ih je hraniti miševima, insektima,
jajima i dehidriranom hranom za pse – to trebaju biti hrane s
visokim udjelom mesa, bez žitarica.
Male su životinjice, neobičnog
izgleda, sa izrazito “toplim” i umiljatim očima, velikim ušima,
razigrane i socijalne.
Pustinjska lisica ili fenek (latinski -
Vulpes zerda) je mala lisica koja živi u pustinji Sahari i u
Severnoj Africi. Njeno ime potiče od arapske riječi koja u prevodu
znači “lisica”. Feneci su manji sisari iz porodice zvijeri, a
poznate su i kao najmanje lisice na svijetu.
Majušna
pustinjska lisica je veoma spretna i otporna na surove uslove života.
U stanju je da u toku života ne okusi ni kap vode. Jedina tečnost
koja joj je u Sahari uvek na raspolaganju potiče iz rijetkog
rastinja, mesa i jaja, gmizavaca i ptica kojima se hrani. Poslije
sumraka, kad vrelina umine, ogladnjela kreće u lov. Iako je
društvena životinja, kad lovi, najčešće je sama. Dok vreba
plijen, samo joj oči svijetle u mraku. Uvijena u svoj dugi topli rep
od guste dlake, može satima da čeka žrtvu, uprkos hladnim
saharskim noćima. Njene kratke noge sa širokim šapama, prekrivenim
gustom dlakom, prilagođene su kretanju kroz pijesak. Ogromne uši,
dugačke i po 15 centimetara, najviše joj pomažu pri lovu.
Zahvaljujući njima, može da pronađe gmizavce koji se kreću duboko
ukopani u pustinjski pijesak. I pored toga što je viješt lovac,
lisica često ostane bez ulova, tako da višak hrane zakopava.
Hrane se miševima, insektima, jajima i
keksićima za pse. Mogu da se pripitome i u nekim krajevima svijeta
ih drže i kao kućne ljubimce, ali je za to potrebna posebna dozvola
države. Dobro podnose visoke ljetnje temperature jer im je
postojbina Sahara, a velike uši im, pored toga što omogućavaju da
čuju čak i kretanje insekta ispod zemlje, služe i za termo
regulaciju. Zahvaljujući njima ispuštaju suvišnu toplotu iz
tijela.
Ova životinja se u dnevnim časovima
odmara i krije od sunca u svojoj jami ukopanoj u tle. Njen dom
najčešće se nalazi ispod polusasušenog žbunja, čije korjenje
vezuje rastresito pustinjsko zemljište, ne dozvoljavajući dugačkim
tunelima lisičijeg doma da se obruše. U jami, pored para
pustinjskih lisica, obično žive i njihovi mladunci i potomci iz
nekoliko prethodnih generacija, koji pomažu roditeljima u odgajanju
mladih.Vrijeme parenja započinje u januaru ili martu. Trudnoća
ženke traje 52 dana i na svijet donese od dva do pet mladih, koji se
prvih mjeseci hrane mlijekom.
Majušna pustinjska lisica je izuzetno
slatka, spretna i veoma otporna na surove uslove života.
Primjedbe
Objavi komentar