Činćile-najbolje, predivne ma nešto pre dobro za ovaj „svijet“...Prekrasne činčilice mekog krzna i umiljate naravi.

Činćile-najbolje, predivne ma nešto pre dobro za ovaj „svijet“...Prekrasne činčilice mekog krzna i umiljate naravi.

ZA SVAKU UBIJENU ČINČILICU:

Prelaz preko duginog mosta

Jedan most spaja nebo i zemlju.
Zbog njegovih predivnih boja, nazivamo ga "Dugin most".
Sa druge strane mosta nalazi se zemlja sa livadama, brdašcima i sočnom zelenom travom.
Kad voljeni ljubimac na zemlji zauvijek sklopi svoje okice, prelazi na tu stranu, preko duginog mosta.
Tamo ima uvijek dosta za jesti i piti, toplo je, lijepo proljetno vrijeme.
Stare i bolene životinjice su opet mlade i zdrave.
Igraju se po cijele dane jedne sa drugima.
Međutim, ima nešto što im nedostaje.
Nisu više sa svojim ljudima koji su ih na Zemlji tako voljeli.
I tako se igraju i natjeravaju po cijele dane, dok jednog dana jedan od njih ne zastane i podigne se na zadnje nogice.
Nosićem mrda i njuši zrak, naćuli uši i raširi okice!
Odjednom izjuri iz grupe i leti preko zelene travice.
Nogice ga nose sve brže i brže.
Ugledao je Tebe!
Uleti ti u zagrljaj i više se ne ispuštate. Ljubi ti lice, stalno, iznova.
I Ti konačno opet gledaš u ljubavlju ispunjene oči Tvog ljubimca koji je tako dugo napustio Tvoj život, ali nikada i Tvoje srce.

I onda zajedno prijeđete dugin most kako se više nikada ne bi rastali...

Paul C. Dahm 

Činčile su nezahtjevni ljubimci, bez mirisa i odlični za ljude koji većinu vremena nisu doma. Uredniji i manje zahtjevni od kunića i zamoraca.

Pošto su činčile društvene i poželjno je da žive u paru.

Činčila kao kućni ljubimac nije nimalo zahtjevna za držanje i uzgajanje, ali je ipak važno držati se nekih određenih pravila

Činčila je kao kućni ljubimac idealna za  porodice kojih većinu dana nema kod kuće. Činčile su isključivo noćne životinje što znači da tokom dana uglavnom odmaraju i spavaju.
Činčile su porijeklom sa južnoameričkih Andi. Početkom 20. vijeka proširile su se po SAD-u i Kanadi gdje su i danas omiljeni kućni ljubimci. U Europu dolaze tek sredinom prošlog vijeka.
Čičila je maleni glodar karakterističnog izgleda. Poznata je po izrazito kratkom, sitnom tijelu na kojem se nalazi velika glava s dugim oblim ušima. Ono što najviše karakterizira činčilu jeste gusto svilenkasto krzno zbog čega se često ilegalno uzgaja. Krzno joj je većinom svijetlo do tamnosive boje, ali dolaze i u drugim bojama kao što su crna, bijela i tamnosmeđa.
Što se tiče životnog vijeka, činčila u prosjeku živi od deset do 15 godina. No, neke činčile mogu doživjeti i 20 godina.

Ove simpatične životinjice drže se u kavezu, a vrlo je važno da kavez bude dovoljno prostran i velik. S obzirom na to da činčile većinu dana provedu spavajući, preporučuje se da kavez stavite na neko mirno mjesto. Na dno kaveza obavezno stavite sjeno u kojem će se činčile igrati, ali ga vole i jesti.
Činčili u kavezu uvijek treba biti dostupna hrana, ali i voda. Hranu za činčile najbolje je kupovati u trgovinama sa životinjskom hranom. Činčila kao kućni ljubimac ne zahtijeva neku posebnu prehranu pa nećete s njom imati velikih problema. S obzirom na to da je noćna životinja, činčila obično jede upravo noću. Kavez se mora redovno čistiti, barem jednom sedmično. 

Vlasnici činčila moraju zaslužiti i zadržati povjerenje svog ljubimca. Mogu proći sedmice dok Vas činčila ne upozna dovoljno dobro i dozvoli Vam da je primite. Najbolje rezultate postići ćete polaganim kretnjama, s mnogo strpljenja i kontaktom s Vašim ljubimcem. Morate paziti, činčile su poput slonova, jedno loše je za njih strašno iskustvo i može uništiti šansu za prijateljstvo s tom osjećajnom životinjom.
Prvih nekoliko dana u novom domu mogu biti vrlo stresni, tako da svojoj činčili trebati dati vremena da se adaptira s okolinom prije nego joj pristupite. Zapamtite, činčile su aktivnije naveče i noću. Kada joj budete davali hranu i vodu, prvih dana prilazite kavezu polagano. Govorite joj smireno i tiho, ali nemojte ga odmah dodirivati. Dobro je da se činčila prvo navikne na Vaš glas. 
S vremenom činčila će se naviknuti na Vaš glas i dolazit će na rub kaveza pozdraviti Vas kad uđete u sobu.
Uzmite stolicu i tiho sjednite pokraj kaveza. Ako činčila dođe do Vas vidjeti što radite, ponudite joj poslasticu ili komadić hrane kroz rešetke. Grožđice su poslastice koje činčile jako vole, ali ne smijete je hraniti njima više od jedne dnevno (možete je prepoloviti, pa ćete duže vrijeme moći hraniti činčilu). Činčila će vjerojatno pobjeći kada približite ruku s hranom, ali znatiželja će je vratiti natrag. Ponavljajte ovo svako veče kako bi se naviknula i prihvatila Vaše posjete.  

Nakon nekoliko dana hranjenja kroz žice, otvorite kavez i stavite ruku na njegov pod s dlanom prema gore. Ne pomičite ga prema činčili, niti je  pokušavajte uloviti. Dozvolite joj da sam priđe Vašoj ruci. Pomirisati će Vaše prste, vjerovatno otići, ali će se ponovo vratiti. Činčile vole skakati i vrlo su energične, ali su istovremeno i znatiželjne. Nagradite činčilu za svako dobro ponašanje.
Stavite komadić hrane na sredinu dlana tako da se činčila mora popeti na njega kako bi došla do hrane. Imajte strpljenja, možda neće doći  u prvom pokušaju. Ne pomičite ruku prema njoj, jer činčile ne vole kada  se love. Činčile pamte kada se preplaše. Jednom kada je činčila spremna uzeti poslasticu s dlana, pomičite je polako prema podlaktici. Tako će se činčila morati popeti po Vašoj ruci prema gore i izaći će van kaveza.
Ne pokušavajte još uvijek uzeti rukom činčilu iz kaveza. Dozvolite joj da se sama popne na Vas, i da istraži ruke, ramena i da se navikne na Vaš miris (pritom joj možete nježno češkati leđa i uši). Kada dođe vrijeme za povratak u kavez, namamite je natrag poslasticom.

Činčila će Vam uskoro dovoljno vjerovati, pa ćete je moći uzeti iz kaveza rukom. Jednu ruku stavite iza nje ili ulovite korijen repa (kako  ne bi ispala), a drugu ruku stavite pod nju pridržavajući njenu cijelu težinu. Podignite ju pažljivo i držite ju sigurno na prsima ili ramenu kako bi mogla gledati okolinu iza Vas.
Nikad nemojte loviti činčilu za rep dok trči od Vas jer joj se tako može otkinuti dio repa. To je jedan od prirodnih obrambenih mehanizama. Takođe, može otpuštati i krzno ako se preplaši ili se njome grubo rukuje. Ako činčila trči naokolo, nemojte je loviti. Dozvolite joj da se smiri i tada joj polagano priđite i uzmite u ruke.

Prije nego počnete s dresurom pobrinite se da je okruženje činčile sigurno. Postavite po podu  jastuke i sjednite na pod. Ne želite da Vam činčila padne na pod i ozlijedi se.
Tada možete uzeti čnčilu u ruke, pazite da se ne uplaši. Možda će htjeti pobjeći, ali Vi ostanite mirni i pazite da Vam činčila ne padne. Vikanje ili brzi pokreti uplašit će činčilu još i više, i daljnji trening će biti nemoguć. Budite strpljivi.

Ponudite poslasticu za početak i stavite činčilu na rame. Tako će činčila shvatiti da nije samo sigurna na ramenu, nego da će na ramenu dobiti i nagradu. Na rame pokraj činčile stavljajte omiljenu poslasticu, i ona će ju na ramenu pojesti. Rijetko će činčile napraviti bilo što bez adekvatne motivacije.

Nastavite, i jednom će činčila ostati na ramenu i bez nagrade, a možda ćete moći i hodati s njom na ramenu. No zapamtite, za to je potrebno puno ponavljanja i strpljenja.