Kunići su vrlo društveni, umiljati, zaigrani i inteligentni i u Vašem domu i u divljini.

Kunići su vrlo društveni, umiljati, zaigrani i inteligentni i u Vašem domu i u divljini.

Šta vam kunić poručuje pokretima?

Govor tijela važan je za razumijevanje kunića. Kako bi razumijeli da li je tužan, srećan, želi li da se mazi ili ne, trebate znati osnovno o govoru tijela kunića.

Kunići u divljini, kao i sva druga živa bića, međusobno komuniciraju. Čine to i kao kućni ljubimci.
Ja sam uplašen
Prije ili kasnije primjetićete da vaš kunić ponekad zadnjim nogama snažno udara o pod. Želi da vam kaže da je uplašen ili vas upozorava na nekakvu opasnost. Tako to kunići rade u divljini.
Izviđanje situacije
Podizanjem na zadnje noge kunić pokazuje oprez odnosno daje do znanja da je nešto čuo i da mora da izvidi situaciju. Kao ljubimci najčešće će izviđati situaciju kad osjete da je vrijeme za hranu ili pak da bez obzira na to što nije vrijeme pkušavaju da je izmole. Činiće tada razne pokrete i grimase ne bi li vam se svidjeli i dobili poslasticu.
Da je nešto privuklo njegovu pažnju kunić će vam takođe pokazati naćuljenim i ušima postavljenim 'prema naprijed'. Ušima povučenim unazad sa glavom na tlu kunić vas poziva na maženje. 

S ušima 'prema nazad' treba biti oprezan
Ako su one privijene uz leđa, a kunić pritom još ima podignut rep, reži i ispušta čudne zvukove poput gunđanja daje vam do znanja kako nije raspoložen za igru. Isto će vam pokazati i trzanjem ušiju. Gunđanjem kunić pokazuje da je ljut. Tada se preporučuje da ga ostavite na miru.
Glasnim i bezrazložnim škrgutanjem zuba vaš ljubimac želi da vam kaže da ga nešto boli. Škrguće li pak dok ga mazite, to je znak da mu je ugodno.

Zašto vas kunić prati

Kunići su društvene životinje. U divljini žive u grupama, a kao ljubimci najčešće sami.
Praćenjem i skakutanjem vlasniku pokazuju da su ga prihvatili kao prijatelja te da su spremni na igru. Osim praćenjem često će vam to pokazati i na druge načine.
Ako vas kunić lagano gura njuškom u stvari vas pozdravlja i poziva na maženje. Da je raspoložen za igru pokazaće vam i bacanjem na bok, valjanjem, a često i bezglavom jurnjavom. Sve su to znakovi da su kunići poludjeli od sreće.
Privrženost vlasniku kunići pokazuju lizanjem i grickanjem, a zaspu li uz vas pokazuju vam da su vas prihvatili kao prijatelja.
S druge pak strane snažno guranje ili odgurivanje vaše ruke znak je da se maknete jer trenutno nije raspoložen za igru. 

Divlji kunić (Oryctolagus cuniculus) – engl. European rabbit, Brown rabbit

Divlji kunić takođe je dvojezubac s dva para sjekutića koja rastu cijeli život. Često se pogrešno imenuje zecom. Kunić se lovi tokom cijele godine. Divlji kunići su pretci svih vrsta i varijeteta domaćih kunića.
Opis: duge uši bez crnih vrhova, duge stražnje noge koje su dobro dlakave kako bi smanjio šok pri doskoku. Kunići se kreću skakutanjem. Krzno je mekano, smeđe – sive boje. Manji su od zečeva, zaobljenije glave i zbijenijeg tijela.
Veličina: dužina tijela 34 do 50 cm, rep 4 to 8 cm.
Težina: 1 do 3 kg, mužjaci teži od ženki.
Ishrana: trave, žitarice, plodovi, pupoljci, mladice, mlada kora, korijenje. Za kuniće je karakteristična pojava cekotrofije – ponovog konzumiranja djelomično probavljenog izmeta.
Životni vijek: mogu doživjeti i do 9 godina, ali rijetko kada dožive više od 3 godine – 90% kunića smrtno strada u prvoj godini života.

Stanište: polja, livade, proplanci, šumarci, vrtovi, vole suha tla zbog kopanja kunićnjaka.
Ponašanje: Kunići su uglavnom noćne životinje, ali se mogu vidjeti i danju ako ih  ne uznemiravate. Kunići žive u grupama i kopaju kunićnjake – razgranate tunele u kojima se sklanjaju u slučaju opasnosti. U kunićnjacima može živjeti kolonija od 10 do čak i 30 kunića. Oni žive u hijerarhijski ustrojenim zajednicama. Dominantni mužjaci imaju pristup ženkama, dok dominantne ženke biraju najbolja mjesta za izradu gnjezda pri čemu mogu izbiti tuče među njima. Kunići su vrlo plašljive životinje, a od neprijatelja se spašavaju bijegom pod zemlju (nisu trkači).

Parenje: kunići se pare od januara do septembra i mogu imati četiri do sedam okota. Ženka je gravidna oko 30 dana i koti 3 do 7 kunića. Prije koćenja ženka  pravi gnijezdo i oblaže ga travom i dlakom s trbuha. Kunići se kote slijepi, gluhi i gotovo bezdlake. Ženka ih posjećuje jednom na dan, i to je u principu sva briga koju dobivaju. Progledaju  sa 10 dana, a ženka ih doji 21 do 25 dana. Mužjaci se mogu pariti sa 4, a ženke s 3 i po mjeseca.
Glasanje: tihe životinje, mogu vrištati ako su ozlijeđene. Međusobno komuniciraju mirisima i dodirom.
Neprijatelji: lisice, kune, mačke, divlje mačke, lasice, ptice grabljivice,čovjek.
Problematika: često je smatran štetočinom jer pravi štete na usjevima i u voćnjacima, u nekim dijelovima svijeta postao je velika prijetnja lokalnoj bioraznolikosti (Australija), izuzetno podložni bolestima.

KUNIĆI-ŽALOSNA STVARNOST
Domaći kunić u stvari je pripitomljeni divlji kunić, južnoevropski kunić, kojeg sada na tim prostorima nema. Pripitomljen je u Španiji, a sada divljeg ima najviše u Australiji, gdje i dalje opstaje živeći u rupama. Nije probirljiv u hrani, vrlo je otporan, živi u parovima, seli se u grupama, ima vrlo dobar sluh, njuh, a i vid.
Današnji kunić, koji je nastao oplemenjivanjem divljih predaka, razlikuje se od zeca u biološkim osobinama. Bremenitost zeca traje, na primer, 50 – 52 dana, a kunića 28 – 31 dan. Zečić je dlakav i gleda čim je okoćen, a kunić progleda poslije 10-11 dana. Kunić počinje da se hrani zrnevljem i drugom hranom poslije 15-20 dana,a zec već s tri – pet dana napušta gnjezdo i snalazi se sam. Kunići sisaju 22 – 28 dana i možda je i to jedan od razloga što u divljini žive po jamama. Pored ovih razlika ima i drugih. Divlji zec je sisavac iz reda dvojezubaca i razlikuju se od kunića. To su dvije različite vrste. Kunići su sitniji od zečeva. Kunići u divljini žive u grupama i za razliku od zečeva  prave rupe u zemlji. Zečevi ne žive u grupama i za razliku od kunića ih je teško ili nemoguće pripitomiti. Ne savjetuje se držanje zeca i kunića zajedno.

Kada je čovjek shvatio šta sve može da dobije od kunića, oplemenjivanje se razvilo u dva pravca. Prvi je stvaranje rasa za gajenje iz hobija, jer je kunić simpatično stvorenje, te dopunu trpeze njegovim vrlo kvalitetnim mesom. Drugi pravac selekcije je stvaranje rasa za proizvodnju mesa i ostvarivanje dohotka. Meso kunića proizvodi se brzo i jeftino, po kvalitetu ravno je pilećem, golubijem i telećem.
Poslije toga čovjek dolazi do saznanja da je krzno kunića isto tako kvalitetno. Posljednjih godina značajno je i dobijanje stajnjaka, koji s kalifornijskim glistama daje kvalitetni humus.
Kunićarstvo kao hobi svakim danom obogaćuje se novim rasama raznih oblika. Ukrštanjem su dobijeni danas poznati orijaši, kunići srednje veličine, male rase, patuljasti, dugodlaki i reksovi, kako su uvršćeni u standardu. Za pojedine rase karakteristični su boja dlake, dužina, šara, masa, stas.

Za ekonomski uzgoj gaje se rase kunića s velikim randmanom mesa, koje brzo rastu, dobro koriste hranu, a plodnost im je vrlo velika – od osam do 10 mladih u okotu, u intenzivnom uzgoju majka se koti i do pet puta u toku godine itd.
Proizvodnja mesa kunića značajna je u Italiji, Mađarskoj, Poljskoj, Njemačkoj itd. Francuska je jedan od najvećih potrošača kunećeg mesa u Evropi, a u svijetu Kina je vodeća zemlja i po potrošnji i proizvodnji mesa kunića.
Prosječan životni vijek kunića je od devet do deset godina, ali uz intezivnu njegu neki kunići dožive čak i petnaest godina, a možda i više. Kunići koji žive u prirodi, žive znatno kraće, a oni koji su kao kućni ljubimci imaju duži životni vijek.
Sa petom ili šestom godinom života počinju prvi znakovi starosti kod kunića. Gubitak težine ili debljanje, smanjena aktivnost, problemi sa kretanjem, vidom, sluhom, promjene u ponašanju mogu sve biti znakovi početka starenja Vašeg kućnog ljubimca.

Kunići postaju polno zreli u dobi od 3 do 6 mjeseci. Ishrana, uslovi držanja i vrsta, glavni su razlozi o kojim zavisi kada će nastupiti polna zrelost. Manje vrste postaju polno zrele ranije od velikih. Kastracija se preporučuje u slučajevima ako vlasnici ne žele podmladak svojih ljubimaca te u slučajevima eventualnih agresija. Na taj način smanjuje se i mogućnost pojave tumorskih oboljenja, posebno tumora koji zahvaćaju reproduktivne organe. Kastracija podrazumjeva uklanjanje testisa kod mužjaka i jajnika kod ženki (ovariotomija) ili i jajnika i maternice (ovariohisterektomija). Potpuna razvijenost  polnih organa nastupa tek s 5-6 mjeseci starosti i tada je kunić potpuno zreo za reprodukciju.

Kunići su vrlo društvena, umiljata, zaigrana i inteligentna bića pa bi bilo idealno kada bi bili u paru, naravno uz pravovremeno obavljenu sterilizaciju. Međutim, nisu svi kunići jednaki i nemaju baš svi potrebu za društvom drugog kunića. Ove životinje vole čuvati svoj teritorij pa držanje više životinja  uključuje dijeljenje svog teritorija sa "suparnikom".  Tada neki kunići mogu biti i agresivni, a ponekad čak i ugristi. Zbog toga je kuniće potrebno upoznavati postepeno na nekom neutralnom terenu. To je naručito važno ako je jedan kunić mlađi odnosno dosta manji rastom od drugog. Nakon uklanjanja jajnika i testisa, prestaje produkcija polnih hormona, ali njihov nivo u krvi može još neko vrijeme ostati visok. Prema tome, kunić još neko vrijeme može ostati sposoban da oplodi ženku. Taj period može trajati od 2 do 8 sedmica, pa se preporučuje da se mužjak i ženka tada drže razdvojeno barem mjesec dana.