Kanadska vjeverica (Chipmunks) je glodar koji je dosta zastupljen kao kućni ljubimac. Vrlo su živahna, umiljata i društvena stvorenja.

Kanadska vjeverica  (Chipmunks) je glodar koji je dosta zastupljen kao kućni ljubimac. Vrlo su živahna, umiljata i društvena stvorenja.

Stanište kanadske vjeverice-opšte:

Ovi mali sisari ispunjavaju nekoliko važnih funkcija u šumskim ekosustavima. Njihove aktivnosti i gomilanje sjemenja u njihovim gnijezdima igraju ključnu ulogu u uspostavljanju ravnoteže u šumskom ekosustavu jer svake godine radi ovih malih sisara niknu nove sadnice raznog šumskog bilja.
Chipmunks su vrlo brzi i jako aktivni glodari, vješti su u penjanju i skakanju, veliki majstori bijega. Ako ste ikada gledali crtiće sa malim slatkim vjevericama, onda znajte da su baš takva ta bića.
Životni vijek: 5-8 godina.
Čovjek ih drži kao ljubimce jer su manje rastom, zanimljive, atraktivne, aktivne po danu, pripitome se i ne zahtjevaju neku posebnu ishranu.

Rasprostranjenost:
Kanadska vjeverica potiče iz travnatih područja SAD-a, Azije i Kanade. Pripada porodici glodara  od kojih je poznato 262 vrste koje su rasprostranjene širom Sjeverne i Južne Amerike, Azije i Afrike.
Opis kanadske vjeverice:
Kanadska vjeverica  (Chipmunks) je glodar koji je dosta zastupljen kao kućni ljubimac. Vrlo su živahna, umiljata i društvena stvorenja. Krase ih tri prugice na leđima.
Mogu narasti do 25 centimetara, a rep im je dugačak od 10 do 15 cm.
Način života:
Strpljenje, vrijeme i ljubav su bitne stvari koje trebate imati da bi se lakše i brže naviknule na vlasnika. Najvažnije je nabaviti mladu vjevericu. Potreban im je prilično veliki kavez, ali vole boraviti i van kaveza, naravno tek nakon perioda prilagođavanja na život s ljudima.


Kao i u prirodi, pri držanju ovih ljubimaca potrebno je osigurati im optimalne uslove koji su što sličniji njihovom životu u prirodi.
Kanadske vjeverice koje žive s ljudima u njihovim kućama, spavaju u prosjeku oko 15 sati dnevno. Smatra se da ovi sisari puno duže spavaju kad žive s ljudima jer imaju osjećaj sigurnosti, nego glodari koji žive u prirodi jer stalno moraju biti na oprezu od raznih grabežljivih ptica i sisara.

Životni vijek:

Žive u prosjeku od pet do osam godina, a ženke najčešće nadžive mužjake za nekoliko godina.

Smještaj:

Pored većeg kaveza potrebna je kućica u kojoj će spavati, sakrivati se i spremati hranu. Vjeverici možete osigurati i tunelčiće te imitacije gnjezda i debla. U kavez možete staviti i neki od komadića odjeće  koja ima vaš miris. Nepoznati mirisi izazivaju nesigurnost i stres, što može dovesti i do odbacivanja mladunaca. Razmještaj predmeta u kavezu mijenjajte prema potrebi jer se vjeverice brzo zasite i postane im dosadno.

S puštanjem vjeverice iz kaveza treba početi tek kada prođe period prilagođavanja. I tada, nikada bez nadzora. Kanadske vjeverice su vrlo brze i lako vam mogu pobjeći, ako ne zatvorite prozore. Mogu skočiti vrlo visoko i brzo se penju. Ako imate veću terasu u stanu, možete je i tu smjestiti. Kanadske vjeverice su vrlo radoznala bića, i moraju svugdje zaviriti. Dok nešto budete radili, budite sigurni da će vaša vjeverica doći vidjeti što se događa. 

Pripitomljavanje je najlakše uz pomoć hrane. Važno je da budete stpljivi i veoma pažljivi prema ovim ljupkim bićima.

Vjeverice obavezno moraju imati stalno dostupnu vodu, pa je najbolje postaviti pojilice. Vodu u pojilici mijenjajte svakodnevno. Vjeverice vole skladištiti hranu i imati svoje tajno skrovište.

Smještaj
Za jednu kanadsku vjevericu je potreban veliki kavez. Što veći to je bolje. Idealno bi bilo da kavez nije manji od 1 metra u visinu. Zbog jakih zubića, ne preporučaju se kavezi sa plastičnim rešetkicama, najbolje su metalne. Kavez možete napraviti i sami, samo treba uložiti malo vremena, novaca i truda.Neka razmak među rešetkicama bude manji, kako ne bi mogla pobjeći.

U kavez je potrebno smjestiti granje za skakutanje (jabuka, kruška, lijeska, nešpricano i ne sa gradskih ulica). Dodatno ako želite - špagu rastegnite unutar kaveza, u nekoliko nivoa. Potrebna je kućica u kojoj će spavati i gdje će sakrivati / skupljati hranu. Sve koristi za sakupljanje zaliha. Plastične kućice neće dugo izdržati.
Negdje u kavez stavite komadić tkanine (može vaša majca na kojoj je vaš miris). Chipmunk će to odnjeti u gnijezdo, pokrivati se ili spavati na tom komadiću odjeće. Dno kaveza pokrijte sa piljevinom i sijenom, možete staviti i šuškavo lišće.
Od standardne opreme, potrebna vam je zdjelica za hranu, pojilica, posuda u kojoj će obavljati nuždu (npr wc za hrčke). Jako su pametne životinjice, i mogu se naučiti obavljat nuždu na jednom mjestu.
Razmještaj u kavezu mjenjate po potrebi, jer se brzo zasite i postane im dosadno. Dosadna vjeverica je depresivna vjeverica.
Kada trebate očistiti kavez, neka je vaš ljubimac  zabavljen nečim drugim - van kaveza. Ne vole da se diraju njihove stvari, smatraju vas uljezom koji želi njihove zalihe. Ako imate više kanadskih vjeverica, treba vam jedan ogroman kavez ili više manjih. Zapravo ne vole društvo, osim u vrijeme parenja, i tada je potrebno na jednog mužjaka, bar dvije ženke.
Da bi vjeverica bila zdrava, važno je svakodnevno puštanje van kaveza. Rano ujutro, prije posla ili škole, možete je pustiti na 15ak minuta, i obavezno popodne.

Kako postupati s kanadskom vjevericom:

To su osjećajne i inteligentne životinje. Podložne su stresu pa se stoga prema vjevericama  ne smiju primjenjivati kazne u obliku zlostavljanja ili zanemarivanja.

Vjeverici se treba prići polagano i bez naglih trzaja i vike. Kad se privikne na vlasnika, vjeverica će vam pružati mnogo ljubavi i smijeha. Vrlo su hiperaktivne životinjice i upravo radi toga su zanimljive i zabavne.

Od malena ih  treba privikavati na ljude.

Pripitomljavanje
Za pripitomljavanje se naoružajte strpljenjem. Dođe na ruku kad imate hranu, al ne smijete  se približiti zalihama, odmah grize. Hrana je ono što ćete iskoristiti, ona je vaš najveći saveznik. Nabavite vrećicu ili kutiju u kojoj će biti poslastice - orasi, lješnjaci, žirevi, sjemenke. Tu posudu protresite i onda nagradite vjevericu. Nakon dva tri puta, dolaziti će na zvuk kutije u kojoj je hrana. To je dobar trik ako morate ići  i zatvoriti ljubimca u kavez.
Ako ste tek nabavili vjevericu, nemojte je odmah puštati. Stavljajte ruke na kavez, neka vas dođe pomirsati. Dajte joj nagradu. Ponavljate to dok ne shvatite kako se ne boji doći. Polako otvarajte vratašca kaveza, sa hranom, naravno.

Kada se odlučite na puštanje van kaveza, izaberite manju prostoriju. A onda je postepno puštajte ga u onoj sobi u kojoj želite da bude.
Ujutro su te životinjice preaktivne i pripitomljavanje neće dobro proći. Predveće su pospane i onda ih čak možete i u ruci držati dok spavaju. Nemojte ih nikada loviti za rep, to nemojte uopšte dirati. Vjerovatno će u početku biti i ugriza dok se međusobno ne upoznate. Samo ne odustajte.

Sigurnost
Ako namjeravate ljubimca pustiti van kaveza, provjerite da su svi prozori i vrata zatvoreni. Neke vole odmarati na vrhu vrata, patize da ih ne pričepite.
Ako vas nema doma, najbolje bi bilo da je vjeverica zatvorena u kavezu. Ako imate psa ili mačku, neka ne budu u istoj prostoriji dok je vjeverica vani.
Hrana:

Kao osnovnu ishranu možete koristiti specijalnu hranu namijenjenu njima. Pored te hrane, možete im davati sjemenke suncokreta (one su dosta kalorične, ali ih možete davati povremeno kao posebnu nagradu), lješnjake, orahe, sušeno voće, kikiriki u ljusci, voće – jabuku, krušku, bananu, jagode, ananas, trešnje, višnje i sl.Voće mora biti oljušteno i bez koštica. Nikada im nemojte davati bademe, jer su smrtonosni za kanadske vjeverice. Nemojte im davati niti granuliranu hranu za pse i mačke. Bitno je da ih ne hranite jednolično i ne pretjerujte sa slatkišima.

Nisu osjetljive na probavu, kao na primjer crvene vjeverice.
Suncokret je kaloričan i davati   samo kad su vani, za potrebe slikanja ili kao posebinu nagradu. Većinu samo očisti i spremi. 

Možete ponuditi: komadić banane, kruške, jabuke, jagode, kruške, ananasa, trešnje, višnje, brusnicu, sve što možete ogulite i dajte bez koštica. Ostalo: kikiriki s ljuskom, žitarice, malo kuhanog mesa, komadiće tvrdo kuhanog jaja, tunu iz konzerve, kupus (jedan listić dnevno), cvjetaću(karfiol), salatu, rajčicu, mrkvu, peršin, brokulu,...Važna je raznolikost, ali u malim količinama, jer sve ovo su poslastice kao npr. čokolada i bomboni. Zbog velike količine šećera, ne pretjerujte. Dozvoljene su napolitanke, čak sladoled i voćni jogurt. Hranite ih sa 3 obroka dnevno. Sklone su debljanju.
Ako saznate gdje se hrana nalazi van kaveza, nemojte je dirati ili micati, ona će je premjestiti. To mora biti tajno skrovište.

Nemojte joj dati recimo lješnjak, pa ga uzeti, ne vole to. Mogu biti velika zlopamtila.
Ne hranite je hranom za mačke i pse, bademima (smrtonosni su za njih), ništa ljuto, papreno, kiselo, alkoholno.
Prepoznaju zvukove, kao što su otvarane čokolade ili rezanje jabuke, pa ih to može i probuditi. Sve bi napravile za komad kolača. Moraju imati dostupnu vodu. Najbolje je da im stavljate pojilicu. Mjenjajte je svakodnevno.

Razmnožavanje:

Preporučuje se staviti jednog mužjaka sa dvije do tri ženke. Pare se u periodu od proljeće do jeseni, a najčešće u aprilu i maju, te u junu i avgustu.

Vjevericama u toku parenja treba omogućiti dovoljno prostora za kretanje. Kavez mora biti prilično velik, viši nego duži. U kavezu moraju imati gnijezdo-kućicu. Polno su zrele u dobi od godinu dana, a tjeraju se dva puta godišnje. Graviditet traje 32 dana.

Vjeverice su sposobne za razmnožavanje poslije godinu dana. Pare se dva puta godišnje.

Tada ženka zove mužjaka specifičnim zvukom sličnom riječima „čip, čip“. Često se događa da ženka poslije parenja grize mužjaka kada god joj priđe. Isto tako, ako mužjak ostane sa ženkom u kavezu ona u strahu može izgaziti mlade u gnijezdu i zato ga obavezno treba maknuti iz kaveza u kojem je ženka. Ženka nosi oko 30 dana, ali je i dalje vrlo aktivna. Povlači se u kućicu na dan okota.

Kada se vjeverica okoti, nemojte je uznemiravati.

Vjeverica okoti od 3 do 8 mladih. Mladunčad izlazi iz kućice poslije 35 dana. Mladi koji dolaze na svijet teški su oko 3,40 g i rađaju se bez krzna, a oči i uši su im zatvorene (oči im se otvaraju nakon nekoliko sedmica). Sa 40. dana starosti, pomladak postiže 70% veličine odrasle jedinke i postepeno izlaze iz gnijezda. U prvim danima po izlasku iz gnijezda, majka ih usmjerava i pazi na njih. Nakon tog perioda, pomladak se osamostaljuje i spreman je za samostalan život. Između 10. -12. dana pojavljuju se pruge karakteristične za kanadske vjeverice. 

Ove vjeverice su svejedi- jedu sjemenke, orašaste plodove, ali i male žabe, kukce te ptičja jaja.

Vjeverice su vrlo čiste i uredne životinjice.

Imaju „vrećice“ u obrazima koje im omogućuju da pomoću njih prenose pronađenu hranu.

Kanadske vjeverice su sve omiljeniji kućni ljubimci. Nisu posve jednostavne za držanje, zahtijevaju dosta pažnje i posvećenog vremena, nisu ljubimci kojima se poput hrčaka može, a i ne mora svaki dan posvetiti pažnja. Za njihovo držanje preporučuje se veliki kavez koji izgleda poput volijere, što veći to bolji. Premali kavez može dovesti do brojnih poteškoća.

U dvorište ih možete puštati nakon što se potpuno naviknu na Vas, odnosno nakon što ih istrenirate da dođu u kavez na Vaš poziv. U suprotnom, vjerovatno je da će vjeverice napraviti po svom, tj. neograničeno istraživati, što ih može odvesti i izvan dvorišta. Obično se preporučuje puštanje u dvorište ujutro, kada su najaktivnije. Nije definisano trajanje vremena koje bi vjeverice trebale provoditi vani, što više vremena provedu u aktivnosti, to je u svakom slučaju bolje.
Uvijek treba paziti na da nema mačaka u blizini jer one predstavljaju opasnost za vjeverice.

Grickanju namještaja su sklone neke vjeverice i to prema podacima uzgajivača, najviše kada su mlade. U tom smislu postoje individualne razlike, koje nije moguće predvidjeti.

Vjeverice su izrazito teritorijalne životinje, kao uostalom i većina drugih glodara. Takođe, one se ne smatraju potpuno domestificiranima, što znači da proces prilagođavanja i pripitomljavanja veoma lako može biti narušen. Među njima postoje znatne individualne razlike u prihvaćanju društva. Kao mlade uglavnom se mogu držati skupa bez problema, a nakon polne zrelosti nema garancije da će biti tolerantne jedna prema drugoj. To, takođe, zavisi i o mnogim propratnim stvarima, poput izloženosti stresu. Jedno neugodno iskustvo vjevericu može učiniti izrazito nepovjerljivom, kako prema Vama, tako i prema drugim vjevericama. Veliki broj ljubitelja vjeverica, nakon inicijalne nabavke jedne vjeverice, odluči se za nabavku i druge, međutim iskustva su različita.

Kanadske vjeverice su dosta otporne životinje, koje uglavnom uginu od starosti. Bolesti su rijetke, a spominju se frakture i različite ozljede vezane za skakanje i penjanje, manjak kalcija zbog neuravnotežene ishrane koja se bazira previše na orašastim plodovima, koji su bogati fosforom, a siromašni kalcijem. Takođe, spominju se i infekcije gornjih disajnih puteva i to pretežno kod mladih vjeverica izloženih stresu, ponekad vanjski paraziti kod vjeverica koje se drže vani, a mogu se javiti i problemi sa zubima, tj. sjekutićima ukoliko se nedovoljno troše jer mogu prerasti. Stereotipno ponašanje se može javiti kao posljedica dosade, odnosno premalog kaveza. Problemi sa očima obično nastaju vezano uz prostirku i sitne čestice poput pijeska koji mogu iritirati ali treba paziti i na različite sprejeve i slične hemikalije, koje mogu naškoditi. Spominju se i tumori koji mogu biti dobroćudni i zloćudni.

Vjeverice koje kupujete trebaju biti zdrave, što znači da su im oči bistre i čiste. Iz očiju i nosa ne smije biti nikakvog iscjetka. Kretanje vjeverica mora biti brzo, one moraju biti znatiželjne i hitre, gustog i sjajnog krzna, bez poteškoća sa disanjem. Na njima ne smije biti nikakvih vidljivih oteklina i ozljeda.

Sibirske vjeverice,  prestavljaju bliske srodnike kanadskih vjeverica. Kao kućni ljubimci, jedva da se međusobno razlikuju.

Naše crvene vjeverice ne smiju jesti žir. Teško vare  suvi žir, a onaj koji je tak ubran, od njega umiru i imaju teške komplikacije, a  kanadskim vjevericama ama baš ništa. Jedu sve živo i ništa im nije.
Kada je tek polupitoma-npr. ako joj pokažete lješnik na dlanu. Ona će dotrčati na ruku,a vi joj  lješnik sakrijete u drugu ruku. Ona ga  traži izmedju prstiju, iza prstiju, i kad  vidi da ga nema, onda može iznenada neočekivano zarije zube u vaš dlan. Izvadi ih, a zatim i dalje prkosno stojeci na vašem dlanu, pogleda vas kao da pita "hoćeš li ti meni dati onaj moj lješnik".

Dok one jedu lješnik (kanadske vj.) možete da je držite ako hocete i naglavačke, ona ne vidi ništa dok ga ne pojede. I poješce ga viseći onako naglavačke.
Njeni  zubići su puno manji i ubod više liči na neki ubod iglicom nego na pravi ujed kao kad ujede crvena vjeverica.

One nisu maze kao crvene vjeverice  ali su puno aktivnije, a neki smatraju i ljepše. Jako su intiligentne. Poslije rakuna, od divljih životinja vjeverice su najpametnije životinjice. Ali one ne vole da se puno maze kao  crvene vjeverice koje su prave pravcate maze kad ih pripitomite. Kanadske vjeverice će dopustit da ih malo pomazite, ali najviše par minuta i to je sve. A onda će tražiti da ih pustite da istražuju po kući. Nisu štetočine. Ne uništavaju namještaj. Istina, znaju da se "navuku" na neku stvarčicu ali onda treba biti domišljat i odvući joj pažnju sa nečim drugim, ili ukloniti tu stvar. Za one koji ne vole puno obaveza oko ljubimaca, ove vjeverice su idealna stvar. Oko  crvenih ipak ima puno više pažnje i brige.
Kanadske vjeverice ne vole da se puno maze dok ne padne noć. E onda vole da se zavuku ispod  ruke i tu spavaju.