Činčile su veoma društvene, inteligentne i veoma osjetljive, pa čak se može reći i osjećajne životinjice.

Činčile su veoma društvene, inteligentne i veoma osjetljive, pa čak se može reći i osjećajne životinjice.

Činčila kao kućni ljubimac nije nimalo zahtjevna za držanje i uzgajanje, ali je ipak važno držati se nekih određenih pravila.

Činčila je mali glodar, malo veći od vjeverice. Ima zube koje stalno rastu i zahtijevaju redovno brušenje. Za to su  pogodni  drveni štapići, mineralni kameni, grickalice.

Najbolji način za spriječavanje bolesti kod ovih životinja je ispravna  ishrana. Najvažnije su ispravno odabrane granule, sijeno, poslastice npr sušeno voće, vitamini i dodaci.

Činčila je kao kućni ljubimac idealna za porodice koje većinu dana provode van  kuće. Činčile su isključivo noćne životinje što znači da tokom dana uglavnom odmaraju i spavaju.
Činčile su porijeklom sa južnoameričkih Andi.
Čičila je maleni glodar karakterističnog izgleda. Poznata je po izrazito kratkom, sitnom tijelu na kojem se nalazi velika glava s dugim oblim ušima. Ono što najviše karakterizira činčilu jeste gusto svilenkasto krzno zbog čega se često ilegalno uzgaja. Krzno joj je većinom svijetlo do tamnosive boje, ali dolaze i u drugim bojama kao što su crna, bijela i tamnosmeđa.

Što se tiče životnog vijeka, činčila u prosjeku živi od deset do 15 godina. No, neke činčile mogu doživjeti i 20 godina.
Ove simpatične životinjice drže se u kavezu, a vrlo je važno da kavez bude dovoljno prostran i velik-visok. S obzirom na to da činčile većinu dana provedu spavajući, preporučuje se da kavez stavite na neko mirno mjesto. Na dno kaveza obavezno stavite sjeno u kojem će se činčile igrati, ali ga vole i jesti.
Činčili u kavezu uvijek treba biti dostupna hrana, ali i voda. Hranu za činčile najbolje je kupovati u trgovinama sa životinjskom hranom. Činčila kao kućni ljubimac ne zahtijeva neku posebnu ishranu pa nećete s njom imati velikih problema. S obzirom na to da je noćna životinja, činčila obično jede upravo noću. Kavez  morate redovno čistiti, barem jednom sedmično.
Kavez može zaista biti skup zbog dimenzija, jer činčile traže dosta prostora za trčanje kao i police za penjanje. Da biste opremili kavez potrebne su vam, kako smo već naveli, police po kojima se činčile penju, mada one uglavnom dolaze zajedno sa kavezom pa ih ne morate posebno kupovati. Obavezno je da svom ljubimcu obezbijedite kućicu u kavezu, kako bi mogao da se sakrije i spava tokom dana. Pojilica i posuda za hranu se podrazumevaju, a pored ovoga potrebna vam je i posuda za sijeno i posuda za kupanje.

Redovna njega činčila je prilično povoljna. 

Potrebno je da  činčila ima drvene igračke koje će grickati i tako skraćivati zube. Za to je predviđen specijalni kamen. 

Ako se razmišljate da li da da uzmete činčilu za kućnog ljubimca pročitajte: 

Činčile žive i do 20 godina. Prije nego što odlučite da nabavite činčilu dobro razmislite kakve životne planove imate za narednih 10 ili 20 godina. Životni vijek činčile u prirodi je oko 10 godina dok u “zarobljeništvu” dobro njegovane mogu da žive 15, a neke čak i 20 godina Ako planirate da gradite karijeru u inostranstvu ili da putujete svijetom, činčila možda nije pravi izbor za vas.

Činčile su glodari. Kada se odlučite za ovog ljubimca analizirajte prostor u kom ćete ga držati. Činčile vole sve da grickaju – od električnih kablova, odjeće, obuće do drvenog namještaja. Raščistite prostoriju od svih stvari koje ne želite da vam uništi, pa je tek onda pustite da se šeta. Ali i tada je držite na oku.

Činčile su noćne životinje. Kao i većina glodara, činčile su aktivne uglavnom noću, dok im je tokom dana potreban mir. Imajte ovo u vidu ukoliko planirate da dijelite sobu sa činčilom, a imate lak san. Noću mogu biti izuzetno glasne dok grickaju svoje drvene igračke, skaču po kavezu ili trče u svom točku. A mogu postati nervozne ukoliko je vaša porodica glasna i tokom dana provodi puno vremena u prostoriji sa činčilom.

Činčile vole hladne prostorije. Činčile imaju izuzetno gusto krzno, a nemaju znojne žljezde. Zbog ovoga nemaju mogućnost da regulišu tjelesnu temperaturu, pa je potrebno držati ih u suvoj i hladnoj prostoriji. Idealne temperature za činčilu su od 3ᵒC do 25ᵒC.

Činčile nemaju neprijatne mirise. Upravo zbog nepostojanja znojnih i lojnih žljezda činčile nemaju neprijatne mirise kao neki drugi kućni ljubimci. Ako redovno održavate higijenu kaveza, a trebalo bi zbog zdravlja vaše činčile, vaši gosti nikada neće imati primjedbe da vam se u stanu osjeća miris životinje.

Činčile zahtijevaju veliki kavez. Minimalne dimenzije kaveza za činčilu su 60x60x60 cm i to ukoliko vaša činčila dosta vremena provodi van kaveza. Za činčilu koja rjeđe izlazi iz svog kaveza pokušajte da obezbijedite što veći kavez. Najbolje na nekoliko spratova, da činčila ili više njih, mogu da se penju i da skaču.

Činčile žive u čoporu, pa ih je poželjno držati uvijek najmanje po dvije.

Potiču iz Južne Amerike, žive u planinama Anda, na visinama od 5000 metara. Tamo borave u prirodnim špiljama, pukotinama stijena i sličnim skloništima. Izložene su velikim promjenama u temperaturi: vrući ljetni dani prelaze u ledene noći. Temperaturne razlike između dana i noći mogu biti i 25 stepeni. Njihovo krzno ih štiti od vremenskih uticaja.

Jedino jake vrućine ove životinje ne podnose. Zato činčile vruće dane u svojoj domovini provode u hladnim skloništima i tek predveče postanu aktivne.

Činčila danas ima u različitim bojama i stalno se uzgojem dobivaju nove varijante. Činčile žive u čoporu, pa ih valja držati uvijek najmanje po dvije. Godišnje mogu imati 2-3 legla,a po leglu 1-4 mlada, rijetko i do 6 mladunčadi. Imajte na umu da činčile jako dugo žive i činjenicu da mladi vrlo brzo polno sazriju.

Kao noću aktivne životinjice, činčile imaju prilično velike oči. One su postavljene sa strane na glavi i omogućavaju im široko polje vida. Nisu u mogućnosti naročito dobro vidjeti prostorno i udaljenosti mogu  teško odrediti.

Sluh im je jako dobar i u stanju su čuti tonove koje ljudsko uho ne može čuti. Svoje velike uši mogu dobro pokretati kako bi otkrile izvor zvuka. Uši se mogu  nezavisno jedno o drugome, pokretati u raznim smjerovima. 

Činčile imaju jako dobar njuh i prilično se orijentišu mirisima. Jedenje vlastitog izmeta za činčile je normalno i zdravo, te se ni u kojem slučaju ne smije spriječavati ta navika. Ne postoji idealna težina za činčile.

Krzno činčile je svileno, mekano i jako gusto. Debljina pojedinačne dlake zavisi od više faktora: pigmentaciji, genetskom nasljeđu i vanjskim uticajima (granulacija pijeska, ishrana).

Iz jednog korijena dlake izlazi u prosjeku 60 dlačica koje su svilenkastofine i lagane. Broj dlaka varira zavisno o mjestu na tijelu. Činčile se ne znoje i nemaju žlijezde znojnice, koje bi proizvodile masnoće kojima krzno bude vodootporno. Stoga se činčile ne smiju kupati jer se ne mogu lako osušiti. U toplijim prostorima činčile trajno dobiju rjeđe krzno nego u hladnijim prostorima.  

Često ćete čuti vašu činčilu noću kada je aktivna kako ispušta čudne zvuke.Inače činčile poseduju repertoar specifičnih zvukova,koji ukazuju osjećanja,bol,kada se nelazi u opasnosti,odnos komunikaciju majke i njenih mladunaca i komnikacije cijele porodice medjusobno.Dobro je znati šta zapravo čincila hoće da vam iskaže ispuštanjem zvuka.

Jako je teško to ocijeniti. Potrebno je veliko iskustvo. Ako vrisne u snu nema razloga za brigu. Činčila samo sanja loše snove što je urodjeno u hjihovu svijest i podsvijest kao i kod nas ljudi.

Činčile su jako aktivne pred veče. Tada se igraju i može se čuti razni repertoari njihovih prelijepih zvukova,a  sa tim zvukom želi da privuče pažnju da želi da se igra sa vama jer nema društva i normalno da da do znanja da uživa u igri ili želi da je malo pustite iz kaveza da prošeta i istraži okolinu.

Možete  joj u zamjenu ponuditi poslasticu i ona će biti zadovoljna sa tim.

Najpogodnija dresura činčile je uzrasta od 2 do 4 mijeseca. To je najbolje i znatno lakše prihvata dresuru svog novog vlasnika.Može se naučiti da vrši nuždu na jednom mjestu.

Činčile su veoma društvene, inteligentne i veoma osjetljive, pa čak se može reći i osjećajne životinje, sa različitim ponašanjima koja mogu biti veoma kompleksna. Neophodno je pažljivo posmatranje ponašanja činčile kako bi vlasnik naučio njihova ponašanja i vokalizacije putem kojih činčila komunicira, čak i kada vlasnik toga nije svjestan. 

Škripanje zubima
Kao i ljudi, i činčile mogu da škrguću svojim zubima i to naročito u situacijama koje izazivaju strah kod njih. Kada ispuštaju ove zvuke, činčile su zasigurno uplašene. Kada se tako nešto desi, preporuka je da vlasnici svoju ljubimicu ne uzimaju u ruke i gledaju da li sa njom nešto nije u redu. Ovakvo ponašanje će ih dodatno uznemiriti. Inače, činčile izuzetno ne vole jake zvukove i iznenadne pokrete, pa u njenom prisustvu ovakve stvari treba izbjegavati.

Cijukanje
Cijukanje kod činčila je veoma često, a zvuk koji tom prilikom ispuštaju je veoma visok, pa čak podsjeća na zvuk dječijih truba. Iako je uvijreženo mišljenje da činčile cijuču samo kada su uplašene, činjenica je zapravo da one to rade u raznim prilikama – kada se igraju, kada su usamljene, ako im je dosadno ili ako žele da upozore vlasnika da im se ne dopada ukus hrane ili vode. Ako vlasnik čuje svoju činčilu u susednoj sobi kako cijuče, a ne dešava se ništa što bi je moglo uplašiti, sva je prilika da je ovoj maloj životinji zapravo dosadno, da je usamljena ili da joj treba hrana ili voda.

Prskanje urinom

Ovo je jedno od najneprijatnijih aspekata držanja činčile, ali dobra vijest je da to ne rade svi pripadnici ove vrste. Činčile pribjegavaju ovome samo u slučaju kada su toliko preplašene, da osjećaju kako nemaju drugi izlaz iz opasne situacije. Prskanje urinom je jasan znak apsolutnog straha, pa u slučaju da se pojedinim vlasnicima desi, treba se zapitati da li su odgajili veoma plašljivu životinju ili stvorili izuzetno stresno okruženje za život činčile.

Činčile vole društvo

Prošenje
Da, i činčile kao i psi, mogu da prose za hranu ili za malo pažnje. Način na koji prose je veoma simpatičan, a izgleda tako što činčile stoje na svojim zadnjim nogicama, dok su im prednje nogice ispružene ispred glave, a pogled jasno uperen ka onome što žele. Ako činčila ovaj ritual izvodi u svom kavezu, to je jasan poziv na igru i zabavu.

Ugrizi

Kod činčila se prepoznaju dvije vrste ujeda: istraživački i agresivni. Istraživački ujedi su veoma nježni i obično u tom slučaju činčile grickaju prst vlasnika, igračke ili bilo šta drugo što im je u nekom momentu zanimljivo, a žele da istraže. Ako činčila na ovaj način ujede, to svakako nije nikakva prijetnja već znak interesovanja, a veoma moguće i poziv na igru.
Sa druge strane agrsivni ujedi su izuzetno snažni, dovoljno jaki da vam probuše kožu svojim zubima. Ovakav ujed je siguran znak da je činčila izuzetno uplašena i pod ogromnim stresom. Inače, agresivni ujedi veoma često su praćeni prskanjem urinom, što je siguran znak da je ova životinjica procijenila da je u velikoj opasnosti.
Ovo su samo neka od ponašanja i zvukova putem kojih činčile komuniciraju sa svojim vlasnicima. Ali kao i svako živo biće i one su veoma posebne, pa je preporuka vlasnicima, da prate ponašanje i vokalizaciju svog ljubimca i tako nauče šta to njihova činčila ima da im kaže.